Prije trideset godina, genocid je zahvatio ruandsko društvo ostavljajući do milijun Tutsija i Hutua koji nisu bili ekstremisti mrtvima.

Svake godine početkom travnja, zemlja započinje stodnevno razdoblje sjećanja tijekom kojeg se od Ruandanaca traži da se prisjete i razmisle o povijesnim podjelama između glavnih etničkih skupina u zemlji: Tutsi, Hutu i Twa. To se čini pod geslom Ndi Umunyarwanda, što se otprilike prevodi kao "Ja sam Ruandac".

Ideologija ujedinjenja nakon genocida slijedi tumačenje povijesti Ruande od strane vladajuće Fronte ruandskih patriota. Pogled na Tutsije, Hutue i Twae kao na oblik socioekonomskih podjela, a ne podjela utemeljenih na etničkim razlikama, ključan je za ovu perspektivu.

Neki zapadni stručnjaci, kao što su Filip Reyntjens, Alison Des Forges i Catharine Newbury, odbacuju ovo tumačenje povijesti. Tvrdnju da je etnička pripadnost uvijek igrala važnu ulogu u ruandskom društvu i da nije proizvod kolonijalizma, oni smatraju ključnom.

Moje mišljenje, zasnovano na 16 godina istraživanja Ruande i njenih javnih politika nakon genocida, ukazuje na to da oni propuštaju ključni aspekt postojanja Ndi Umunyarwande. To je osmišljeno kao mehanizam koji bi zemlji omogućio da krene dalje od svojih prošlih podjela i spriječi ponavljanje genocida.

Tijekom nedavnog terenskog rada u Ruandi (od prosinca 2022. do ožujka 2023. i od kolovoza do rujna 2023.), posebnu sam pažnju posvetio tome je li Ndi Umunyarwanda prihvaćen među novim generacijama stanovnika Kigalija. Sudjelovao sam na brojnim društvenim okupljanjima s rastućom srednjom klasom Ruandanaca u dobi od 24 do 35 godina.

Tijekom razgovora s 50 milenijalaca i pripadnika generacije Z, činilo se da je vlada uspjela u svojoj želji da mladež prihvati Ndi Umunyarwanda. Sudionici su pokazivali malo želje za raspravu o onome što su smatrali podjelama svojih roditelja, umjesto toga gledajući jedni na druge kao na sunarodnjake.

Po mom mišljenju, ovi razgovori ilustriraju uspjeh Ndi Umunyarwande i, šire gledano, želje ruandske vlade za društvenom rekonstrukcijom nakon genocida.

No među starijim generacijama u Ruandi i dalje živi strah od ponovnog izbijanja etničkih napetosti. Mnogi unutar ruandske vlade zabrinuti su da nije prošlo dovoljno vremena da se razvije ujedinjeni identitet koji može u potpunosti iskorijeniti ideologiju koja je prouzročila toliko razaranja.

Posebno, vlada je izrazito osjetljiva na aktivnosti milicijske skupine, Demokratske snage za oslobođenje Ruande, koje se nalaze u susjednoj Demokratskoj Republici Kongo (DR Kongo). Ova naoružana snaga broji oko 2000 ljudi, uključujući osobe poznate kao počinitelji u genocidu.

Rat na granici U Kigaliju raste nervoza zbog vala nasilja u istočnom DR Kongu. Vojska Konga optužena je za suradnju s Demokratskim snagama za oslobođenje Ruande, koje se sastoje od ostataka ruandskih snaga iz prošlog genocida.

To je potaknulo ruandske brige o povećanju vojnih isporuka grupi i njezinom političkom legitimiranju. Međutim, prijetnja koju predstavlja ne proizlazi iz njezine vojne sposobnosti – grupa ima malo strateških, operativnih ili taktičkih sposobnosti za poraz ruandske vojske i preuzimanje kontrole od vlade Paula Kagamea. Umjesto toga, njezina percipirana prijetnja proizlazi iz stavova ljudi koji čine tu snagu.

Strahove su dodatno potaknule akcije i jezik kojim se služe dužnosnici u vladi Felixa Tshisekedi protiv populacije Banyamulenge. Ova skupina izvorno dolazi iz Ruande, ali živi u DR Kongu već generacijama.

Tijekom posljednje dvije godine, nasilje nad njima – često od strane vojske DR Konga i Demokratskih snaga za oslobođenje Ruande – eskaliralo je.

Jezik koji dolazi od kongoanske vlade zabrinjava ruandske donositelje politika. Primjerice, kongoanski ministar visokog obrazovanja Muhindo Nzangi i glasnogovornik vlade Patrick Katembwe javno su pozivali na progon Banyamulengea. Ruandski ministar vanjskih poslova Vincent Biruta rekao je da ga jezik etničke mržnje protiv Banyamulengea koji dolazi od kongoanskih dužnosnika podsjeća na jezik koji su koristili počinitelji neposredno prije genocida 1994.

Jezik koji dolazi iz DR Konga izaziva zabrinutost među ruandskim donositeljima politika jer ne prijeti samo Banyamulengeu, već slijedi obrasce koji su pogađali ruandsko društvo. No, koliko je ozbiljna prijetnja ruandskoj postgenocidnoj društvenoj rekonstrukciji Ndi Umunyarwande?

Ruanci imaju povjerenje u svoju vladu i vojsku da ih zaštite od sigurnosnih prijetnji, uključujući Demokratske snage za oslobođenje Ruande. Ipak, ideologija koju te prijetnje sadrže smatra se primarnim rizikom za povratak Ruande njezinim prošlim podjelama.

Po mom mišljenju, taj rizik je prilično nizak. Ali zabrinutost i dalje ostaje unutar vlade, kao i među onima koji su iskusili genocid. Njihova sjećanja na razdvajanje i mržnju zasnovanu na etničkoj pripadnosti i dalje utječu na njihove brige o ruandskoj sigurnosti i njenoj budućnosti.

Duboko ukorijenjene ožiljke Mnogi unutar ruandske vlade, posebno u unutarnjim krugovima moći, ili su se borili da okončaju genocid ili su bili žrtve istog. Duboko ukorijenjene ožiljke njihovog iskustva utječu na njihovu želju za nacionalnim društvenim preoblikovanjem.

Mnogi su još uvijek nervozni da bi prošla ideologija hutu ekstremista koja je promicala podjele i mržnju, a koju promoviraju Demokratske snage za oslobođenje Ruande, mogla nadvladati napredak postignut s Ndi Umunyarwanda. Udobnost optuživanja drugih za svoje probleme često je primamljiva.

S 30. obljetnicom, ruandska veleposlanstva i visoka povjerenstva angažirat će se s ruandskom dijasporom. Nacionalna događanja će se održati u Kigaliju, ali većina će biti organizirana u lokalnim selima i gradovima kako bi se prisjetili prošlosti i pomogli u izgradnji ujedinjene budućnosti.

Ne trebaju ići daleko da bi vidjeli znakove upozorenja kako društvo može skliznuti u optuživanje drugih i kako to može dovesti do nasilja. Povećano nasilje i jezik zasnovan na etničkoj pripadnosti u istočnom DR Kongu čvrst su podsjetnik.

Iako se fizičke prijetnje s druge strane granice ne mogu zanemariti, unutarnje gledano, Ruanda je bliže jedinstvu Ndi Umunyarwande nego podjelama genocida.

Original:
Jonathan Beloff
Postdoktorski znanstveni suradnik, King's College London