Većina svjetske populacije svjedočila je smanjenju slobode medija u posljednjih nekoliko godina, što potvrđuje izvještaj Ujedinjenih naroda. Situacija u istočnoj Africi varira i predmet je brojnih rasprava.

U Ruandi, kako međunarodne rang-liste slobode tiska, tako i novinari na terenu izvještavaju o povećanju slobode medija tijekom posljednjeg desetljeća. S druge strane, u susjednoj Ugandi, kako međunarodne rang-liste tako i lokalni novinari izvještavaju o smanjenju medijskih sloboda. U Keniji, iako rang-liste ukazuju na smanjenje slobode tiska tijekom posljednjeg desetljeća, novinari priznaju da uživaju veću slobodu u odnosu na svoje kolege iz Ugande i Ruande.

Kao docenti na području novinarstva i masovnih komunikacija, proveli smo intervjue i ankete s više od 500 novinara u Ruandi, Ugandi i Keniji. Naša istraživanja otkrivaju da je evolucija i trenutno stanje slobode medija u regiji kompleksno. U našoj knjizi "Sloboda medija i (krivudav) put prema demokraciji: Pouke od novinara u istočnoj Africi", pružamo ažurirani pregled stanja slobode medija u ove tri zemlje.

Tvrdimo da je mnogo akademskih istraživanja, koja klasificiraju globalne medijske sustave, zanemarilo najmanje razvijene zemlje svijeta, a ona koja su uključila zemlje u razvoju, nisu uzela u obzir njihove povijesne kontekste. Ti su pristupi počivali na pogrešnoj pretpostavci da se zemlje razvijaju linearno - od nedemokracije do demokracije i od ograničene slobode tiska do potpune slobode medija. U stvarnosti, sloboda medija i demokracija se mijenjaju i osciliraju.

Analiziramo utjecaj društvenih, političkih, pravnih i ekonomskih faktora na medije u Ruandi, Ugandi i Keniji kako bismo bolje razumjeli medijske sustave izvan zapadnog svijeta.

Odabrali smo ove tri zemlje za studiju jer predstavljaju različite faze razvoja i izgradnje demokracije. Ruanda, koja je doživjela genocid 1994. godine, nalazi se u relativno ranoj (iako brzoj) fazi obnove. Uganda, koja je prošla građanski rat tijekom 1980-ih i nemire tijekom 1990-ih, ali ne u mjeri Ruandinog genocida, može se smatrati u srednjoj fazi razvoja. Kenija, koja je ostala uglavnom mirna, smatra se da je u naprednijoj fazi razvoja.

Ruanda
U Ruandi, unatoč 30 godina ekonomskog, društvenog i medijskog napretka i razvoja, posljedice genocida nad Tutsijima iz 1994. godine i dalje ostavljaju traga na medijsku scenu zemlje. Višestruki zakoni ograničavaju slobodu izražavanja u ime prevencije genocida, a međunarodne rang-liste slobode tiska pokazuju da nacija nije slobodna.

Međutim, otkrili smo da mnogi ruandski novinari vjeruju kako imaju veliku slobodu i da vanjski promatrači ne uzimaju u obzir povijest zemlje prilikom evaluacije medija. Na primjer, vanjski promatrači čuju da ruandski novinari ne mogu kritizirati predsjednika ili visoke vladine dužnosnike i odmah pomisle da nema slobode tiska. No, lokalni novinari kažu da se ne osjećaju ugnjetavano. Smatraju da su relativno slobodni u odabiru tema svojih priča. Ne žele objavljivati kritičke priče jer žele poticati mir.

Novinari vjeruju da je njihova uloga djelovati kao ujedinitelji i ispraviti greške svojih prethodnika koji su pogoršali genocid. Javno povjerenje u medije ostaje visoko, prema fokus grupama provedenim s članovima opće javnosti. U Ruandi postoji odnos između slobode tiska i udaljenosti od sukoba. To jest, što više vremena prođe otkako je zemlja doživjela rat, to ima više slobode tiska.

Davanje prednosti društvenom dobru nad pravima medija pomoglo je zemlji ujediniti se i razviti, ali dugoročno vidimo znakove da Ruandina linearna putanja prema povećanju demokracije i slobode tiska možda neće nastaviti. Naime, davanje prednosti miru na štetu slobode tiska moglo bi ograničiti razvoj i pojačati postojeće autoritarne strukture moći.

Uganda
U Ugandi odnos između slobode tiska i udaljenosti od sukoba nije bio linearan. Neke medijske restrikcije su ublažene, dok su druge postale gore.

Unatoč dugotrajnom razdoblju mira nakon sukoba s Vojskom Gospodnjeg otpora na sjevernom dijelu zemlje, koje je započelo 1980-ih, sloboda tiska ne raste kako vrijeme prolazi. Općenito, novinari u zemlji u velikoj mjeri slažu se s međunarodnom percepcijom da su ograničeni i da se situacija pogoršava što dulje predsjednik Yoweri Museveni ostaje na vlasti. Novinari u Ugandi smatraju svoju slobodu tiska nižom u odnosu na novinare u susjednim zemljama. Također imaju pesimističniji pogled na situaciju.

Vladino miješanje, neko proizašlo iz sukoba, a neko novije, ostaje sveprisutno. Iscrpljeni vladinim zastrašivanjem i represivnim zakonima, uz nisku plaću i nedostatak potrebne opreme, neki novinari su nam rekli da su se okrenuli neetičnom ponašanju, poput djelovanja kao špijuni u redakciji.

Ova situacija ne samo da stavlja pritisak na novinare da kompromitiraju svoje profesionalne standarde, već i potkopava povjerenje javnosti u medije. S obzirom na ove izazove, ključno je za medije u Ugandi pronaći načine kako bi se osigurala veća sloboda tiska i zaštitila prava novinara, unatoč postojećim političkim i ekonomskim preprekama. Promicanje etičkog novinarstva i jačanje novinarskih udruženja mogli bi biti koraci prema poboljšanju situacije, omogućujući novinarima da se ujedine u borbi za svoja prava i slobodu izražavanja.

Kenija
Kenija predstavlja okruženje s najvećom slobodom medija među zemljama u našem istraživanju. Također je jedina zemlja u studiji koja je u posljednjih nekoliko godina doživjela promjene u predsjedničkom vodstvu. Međutim, činjenica da se u nekoj zemlji redovito održavaju izbori ne znači da je put ka demokratizaciji i slobodi medija bez prepreka.

Vanjske mjere ukazuju da Kenija ima više slobode tiska od Ugande i Ruande, a novinari u zemlji percipiraju to kao istinu. Međutim, podaci pokazuju uspone i padove slobode medija koji su odražavali različite političke administracije i događaje, uključujući izbijanje nasilja nakon izbora. Ovi usponi i padovi uglavnom su rezultat djelovanja političara ili moćnih članova društva koji dijele ideološke ciljeve ili imaju financijske interese, poput vlasništva nad velikim medijskim kućama i utjecaja na izvještavanje.

Unatoč izazovima, novinari pripisuju stanje slobode tiska u Keniji širokim međunarodnim vezama koje zemlja i njezini lideri imaju. Osnaženo civilno društvo – koje proizlazi i iz prostora za neslaganje koji pružaju javni dužnosnici, i iz kulture i duha Kenijaca – promicalo je rast ljudskih prava, uključujući slobode medija.

Zašto je to važno
Nakon detaljnog pregleda faktora koji utječu na medije u svakoj od ovih zemalja, naša knjiga navodi skup faktora koji utječu na slobodu tiska i izgradnju demokracije.

Posebno vjerujemo da su udaljenost svake zemlje od sukoba, politički pokazatelji, međunarodne povezanosti i snaga civilnog društva ključni za razumijevanje stupnja slobode tiska, razvoja i demokratizacije.

Iako ovi faktori nisu jedini elementi koji utječu na medijske pejzaže, oni su polazište za bolje razumijevanje i teoriziranje o okruženjima slobode tiska.

Slobodni i neovisni mediji omogućavaju javnosti da drži lidere odgovornima, donosi informirane odluke i pristupa raznolikosti mišljenja. Zato je važno točno razumjeti koliko su različiti medijski pejzaži slobodni i zašto.