U istraživanju provedenom na primjeru čimpanza koji su živjeli u proširenom zatvorenom prostoru u zoološkom vrtu u Južnoafričkoj Republici, otkriveno je da su se ti primati držali unutar nevidljivog kaveza nakon što je njihov životni prostor bio povećan. Čimpanze su, kao jedna od najpopularnijih vrsta u zoološkim vrtovima, zbog svoje karizmatičnosti i sličnosti s ljudima, često u središtu pažnje posjetitelja i znanstvenika. Kao najbliži živući rođaci ljudi, dijele s nama brojne gene te sličnosti u ponašanju i psihologiji, što ih čini posebno zanimljivim za proučavanje.
Zoološki vrtovi imaju etičku obvezu brinuti se o dobrobiti životinja koje se nalaze u njihovoj skrbi. Većina zooloških vrtova nastoji stvoriti okruženje koje zadovoljava potrebe životinja, no ponekad se zanemaruje ili pogrešno shvaća utjecaj okoline zoološkog vrta na ponašanje, psihologiju i dobrobit samih životinja.
Tijekom povijesti, zoološki vrtovi su često bili kritizirani i nazivani "zatvorima za životinje". Međutim, na temelju mojeg iskustva i istraživanja jasno je da suvremeni zoološki vrtovi imaju važnu višestruku ulogu kao centri obrazovanja, rekreacije, zaštite i istraživanja.
Posebno se mnogo pažnje posvećuje čimpanzama u kontekstu istraživanja u zoološkim vrtovima, uključujući istraživanja vezana uz njihovu dobrobit. Većina ljudi - bilo da je riječ o istraživačima, djelatnicima zooloških vrtova ili javnosti - pretpostavlja da pružanje životinja većim i prirodnijim životnim prostorima poboljšava njihovu dobrobit, a postojeći dokazi sugeriraju da je to obično slučaj.
Ipak, tek je nekoliko studija usmjereno na dugoročne učinke ovakvih proširenih staništa.
Nedavna studija koju sam zajedno s kolegama autorirao ispunjava tu prazninu. Promatrali smo stabilnu grupu od osam čimpanza u zoološkom vrtu u Johannesburgu, u Južnoafričkoj Republici, pet godina nakon što je njihovo vanjsko stanište preuređeno u dizajn koji više nalikuje prirodnom okruženju. Čimpanze su imale koristi od novog prostora, no koristile su ga na neobičan način.
Ustanovili smo da su čimpanze preferirale provoditi vrijeme unutar prostora koji je predstavljao njihov originalni životni prostor i da su formirale grupe koje su bile iznenađujuće tijesno povezane.
Sugeriramo da je percepcija prostora kod čimpanza bila izmijenjena njihovim iskustvima prethodnog, manjeg i oskudnog staništa, što je ograničilo njihovo korištenje prostora u prirodnijem staništu zbog onoga što se čini kao samonametnuti "nevidljivi kavez".
Uloga koju "nevidljivi kavez" može imati u drugim postavkama nije jasna. Međutim, vjerujemo da naši nalazi imaju implikacije za dobrobit životinja, njihovu skrb i šire pitanje očuvanja ugroženih vrsta. Naše otkriće da čimpanze nastavljaju boraviti unutar granica svog izvornog, manjeg prostora, čak i nakon proširenja njihovog staništa, ukazuje na složene procese prilagodbe koje životinje doživljavaju u zatočeništvu. Ovo ponašanje sugerira da se promjene u fizičkom okruženju ne odražavaju nužno odmah u promjenama u ponašanju životinja, što implicira da je potrebno vrijeme i pažljivo planiranje prilikom preuređenja staništa u zoološkim vrtovima kako bi se maksimizirala dobrobit životinja.
Osim toga, naši nalazi naglašavaju važnost kontinuiranog istraživanja utjecaja staništa na dobrobit životinja u zoološkim vrtovima. Praćenje kako životinje koriste svoj prostor može pružiti dragocjene uvide koji mogu pomoći u poboljšanju uvjeta njihova života. Na primjer, specifične karakteristike prostora koje čimpanze favoriziraju mogu poslužiti kao smjernice za dizajniranje budućih staništa, ne samo za čimpanze već i za druge vrste.
Značaj ove studije također se proteže na šire područje očuvanja vrsta. Razumijevanje kako životinje percipiraju i koriste svoje stanište u zatočeništvu može doprinijeti boljem planiranju očuvanja u prirodnim staništima. Naime, ako se pokaže da određene strategije obogaćivanja staništa u zoološkim vrtovima pozitivno utječu na dobrobit i ponašanje životinja, slične strategije mogu se primijeniti i u programima reintrodukcije ili očuvanja vrsta u divljini.
Ova studija stoga otvara nova pitanja i pruža temelj za buduća istraživanja o interakciji između životinja i njihovih staništa, kako u zatočeništvu tako i u divljini. Potiče nas da dublje razmislimo o načinima na koje možemo poboljšati živote životinja u zoološkim vrtovima i izvan njih, naglašavajući važnost razumijevanja psiholoških i emocionalnih potreba životinja kao ključnog aspekta njihove dobrobiti.
Kroz kontinuirano istraživanje i primjenu novih saznanja, možemo se nadati da će zoološki vrtovi nastaviti napredovati kao mjesta koja promiču ne samo očuvanje i edukaciju, već i dobrobit svih životinja koje oni čuvaju. Ovakve studije su ključne u pružanju uvida koji su potrebni za postizanje tog cilja, omogućavajući nam da bolje razumijemo kako naše intervencije utječu na životinje s kojima dijelimo ovaj planet.
Naš rad pokazuje da istraživanja provedena u zoološkim vrtovima mogu pružiti uvid u potrebe životinja koje se nalaze pod našom skrbi te kako njihovo okruženje i iskustva oblikuju njihovu biologiju i ponašanje. Takva istraživanja mogu čak pružiti uvid u njihove misli i percepcije.
Zoološki vrt u Johannesburgu 2024. godine slavi svoju 120. godišnjicu. Smješten u Saxonwoldu, u Johannesburgu, zauzima površinu od 55 hektara te je drugi po veličini zoološki vrt u Južnoafričkoj Republici. Domaćin je 320 vrsta životinja i član je Svjetske asocijacije zooloških vrtova i akvarija.
Vanjski prostor za čimpanze u zoološkom vrtu, koji je izgrađen 1970-ih, temeljito je obnovljen 2004. godine. Prostor za čimpanze proširen je s dva betonska i drvena ograđena prostora, svaki veličine 10 metara puta 10 metara, na veliko prirodnijačko stanište koje obuhvaća oko 2.500 kvadratnih metara trave, grmlja, stabala, stijena i potoka, zauzimajući isto mjesto kao i prethodno stanište. Većina čimpanzi provela je cijeli svoj život u starim ograđenim prostorima, dok su dva čimpanze tamo živjela samo nekoliko godina.
Nadogradnje na prirodnijačke dizajne postale su standard za zoološke vrtove. One su često praćene evaluacijama kako bi se odredilo kako novi prostor utječe na dobrobit životinja. Takve evaluacije tipično nalaze da je dobrobit poboljšana s prirodnijačkim staništima. To je bilo istinito i u zoološkom vrtu u Johannesburgu. Čimpanze su pokazivale stalne korisne promjene u ponašanju, kao što su smanjena abnormalna ili repetitivna ponašanja, sugerirajući poboljšanu dobrobit u njihovom prirodnijem staništu.
Naša studija započela je 2009. godine, pet godina nakon preuređenja staništa. U ovoj studiji, čimpanze su do neke mjere koristile cijelo stanište, ali su pokazale preferenciju za područje gdje se nalazilo prethodno stanište.
Zanimljivo je da su čimpanze također pokazivale snažnu tendenciju formiranja tijesno povezanih grupa koje su odgovarale točnim dimenzijama prethodnog staništa. Ove grupe formirale su se bez obzira na to kada ili gdje u staništu su se čimpanze nalazile, kakvi su bili okolišni uvjeti u tom trenutku ili koji su pojedinačni čimpanze bili uključeni.
Ovaj neobičan obrazac korištenja prostora nije bio ranije zabilježen i činio se suprotnim od onoga što bi se moglo očekivati za grupu životinja koje su živjele u tako velikom prostoru pet godina. Ovo ponašanje u korištenju prostora činilo se odražavati percepciju samonametnute, neopipljive barijere u razmaku između čimpanza, kao da ih okružuje nevidljivi kavez.
Dobrobit životinja i korištenje prostora Tumačenje korištenja prostora u smislu dobrobiti životinja često je teško jer je obično ovisno o kontekstu te se stoga obično zanemaruje prilikom evaluacija nakon preuređenja staništa. Kada životinja odluči koristiti mali dio prostora, može biti zato što je taj prostor privlačan i zadovoljava njihove potrebe za dobrobit. Međutim, životinja može odlučiti ostati u malom području jer se veći prostor percipira kao neugodan ili čak opasan.
Za čimpanze, ništa nije sugeriralo da obrazac razmaka ukazuje na uznemirenost ili narušenu dobrobit. Ostali aspekti ponašanja čimpanza sugerirali su poboljšanu dobrobit u prirodnijem staništu. Umjesto toga, činilo se da nevidljivi kavez odražava postojanu psihološku barijeru, naučenu u prethodnom staništu, a zatim nametnutu u prirodnom staništu godinama kasnije.
Ovi nalazi odražavaju psihološki učinak poznat kao "naučena bespomoćnost" koja se vidi u mnogim vrstama, uključujući ljude. U situacijama kada se pojedinci osjećaju bespomoćno ili bez kontrole, uče da njihove radnje ne mogu utjecati na ishod. Ova percepcija prenosi se u kasnije situacije gdje mogu utjecati na ishod, djelujući kao da su još uvijek bespomoćni.
Potrebna su daljnja istraživanja za razumijevanje implikacija dobrobiti i šire primjene ovih nalaza. Međutim, oni ističu neka važna pitanja o ulozi zooloških vrtova i kako zoološki vrtovi utječu na očuvanje vrsta.
Važnost zooloških vrtova Zoološki vrtovi pomažu u podizanju svijesti o problemima očuvanja. Također pružaju utočište za ugrožene vrste. Mnogi objekti uzgajaju te vrste i ponovno ih uvode u prirodu. Posebno zoološki vrt u Johannesburgu ima nekoliko programa očuvanja, uključujući program uzgoja za ugroženu vrstu Reedove žabe Pickersgill.
Kao utočišta koja održavaju ugrožene populacije, zoološki vrtovi aktivno čuvaju biološku raznolikost na mnogo načina (stvarajući gene banke, uzgajajući životinje i čuvajući biološku i ponašajnu raznolikost) dok pružaju kritičan pristup rijetkim vrstama za promatranje i istraživanje.
Napomena za naše čitatelje:
Portal Karlobag.eu pruža informacije o dnevnim događanjima i temama bitnim za našu zajednicu. Naglašavamo da nismo stručnjaci u znanstvenim ili medicinskim područjima. Sve objavljene informacije služe isključivo za informativne svrhe.
Molimo vas da informacije s našeg portala ne smatrate potpuno točnima i uvijek se savjetujte s vlastitim liječnikom ili stručnom osobom prije donošenja odluka temeljenih na tim informacijama.
Naš tim se trudi pružiti vam ažurne i relevantne informacije, a sve sadržaje objavljujemo s velikom predanošću.
Pozivamo vas da podijelite svoje priče iz Karlobaga s nama!
Vaše iskustvo i priče o ovom prekrasnom mjestu su dragocjene i željeli bismo ih čuti.
Slobodno nam ih šaljite na adresu karlobag@karlobag.eu.
Vaše priče će doprinijeti bogatoj kulturnoj baštini našeg Karlobaga.
Hvala vam što ćete s nama podijeliti svoje uspomene!