Od 1990-ih, pčelari u Sjedinjenim Američkim Državama suočavaju se s izazovom smanjenja prinosa meda. Zagonetka koja je dugo zbunjivala znanstvenike i proizvođače meda sada dobiva neke odgovore zahvaljujući sveobuhvatnoj studiji provedenoj na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Penn Statea. 

Ova studija, objavljena u prestižnom časopisu Environmental Research, oslanja se na pet desetljeća prikupljenih podataka iz cijelog SAD-a. Istraživački tim je usmjerio fokus na analizu faktora koji bi mogli utjecati na broj cvijeća koje raste u različitim regijama - ključan faktor za proizvodnju meda.

Zanimljivo, otkriveno je da promjene u korištenju zemljišta, primjena herbicida i smanjenje programa za očuvanje zemljišta, koji podržavaju oprašivače, imaju značajan utjecaj na prinos meda. Osim toga, godišnje vremenske anomalije također igraju ulogu u fluktuacijama prinosa.

Podaci, prikupljeni iz različitih otvorenih izvora, uključujući Nacionalnu službu za poljoprivrednu statistiku Ministarstva poljoprivrede SAD-a (USDA) i Agenciju za poljoprivredne usluge USDA, pružaju uvid u prosječan prinos meda po pčelinjoj zajednici, uporabu zemljišta, klimatske uvjete, i još mnogo toga.

Istraživači su identificirali klimatske uvjete i produktivnost tla kao ključne faktore za procjenu prinosa meda. Države s produktivnim tlom, bez obzira jesu li u toplim ili hladnim regijama, pokazale su veće prinose meda.

Gabriela Quinlan, glavna autorica studije i postdoktorska suradnica NSF-a na Odjelu za entomologiju i Centru za istraživanje oprašivača Penn Statea, naglasila je inspiraciju za ovu studiju koja proizlazi iz njenog prisustva na pčelarskim sastancima i konferencijama. Njen motiv bio je odgovoriti na često postavljano pitanje među pčelarima: "Zašto se ne može proizvesti med kao prije?"

Studija daje jasan uvid u to kako interakcija između korištenja zemljišta, upotrebe herbicida i vremenskih uvjeta može utjecati na količinu meda proizvedenog u određenoj godini. Ovi nalazi ne samo da pružaju odgovore na dugogodišnja pitanja unutar pčelarske zajednice, već i ukazuju na potencijalne smjernice za poboljšanje prakse u poljoprivredi i očuvanju oprašivača, što bi moglo dovesti do povećanja prinosa meda u budućnosti.

Quinlan ističe da se od 1992. godine uočava sve veća povezanost između klimatskih promjena i prinosa meda. "Iako nije sasvim jasno kako će se nastaviti klimatske promjene odražavati na proizvodnju meda, naša istraživanja nude uvid u moguće promjene", objašnjava Quinlan. Primjerice, u Velikim ravnicama očekuje se smanjenje resursa za oprašivače uslijed zagrijavanja i umjerenijih klimatskih uvjeta, dok bi u srednjem Atlantiku topliji uvjeti mogli dovesti do povećanja ovih resursa.

Christina Grozinger, koautorica studije, profesorica entomologije i ravnateljica Centra za istraživanje oprašivača, naglašava da, iako su znanstvenici već ranije znali da brojni čimbenici utječu na brojnost cvjetnica i proizvodnju cvijeća, prijašnje studije su se ograničavale na pojedinačne regije. "Ova studija je posebna jer koristi podatke iz cijelog kontinentalnog dijela SAD-a prikupljene kroz 50 godina", izjavila je Grozinger. "To nam omogućava dublje istraživanje utjecaja tla, eko-regionalnih klimatskih uvjeta, godišnjih vremenskih varijacija, korištenja zemljišta i prakse upravljanja zemljištem na dostupnost nektara za pčele i druge oprašivače."

Jedan od ključnih izazova za oprašivače, prema istraživačima, je nedostatak cvijeća koje pruža pelud i nektar. Budući da različite regije mogu podržati različite vrste cvjetnica ovisno o klimatskim uvjetima i karakteristikama tla, istraživači ističu rastući interes za identificiranje regija koje mogu pružiti dovoljno cvijeća za pčele.

Grozinger objašnjava: "Mnogi čimbenici utječu na proizvodnju meda, ali ključna je dostupnost cvijeća. Pčele medarice su iznimno efikasne u prikupljanju hrane, skupljajući nektar s raznih cvjetnica i pretvarajući ga u med. Postavilo se pitanje – ako pčelari primjećuju manji prinos meda, znači li to da općenito ima manje cvjetnih resursa dostupnih za oprašivače? Ako je to tako, koji su točno ekološki čimbenici odgovorni za ovu promjenu?"

Ova studija ne samo da pruža uvid u kompleksne međuodnose između klimatskih promjena, upotrebe zemljišta i poljoprivrednih praksi, već i otvara nova pitanja o budućnosti pčelarstva i proizvodnje meda. Istraživači naglašavaju potrebu za daljnjim proučavanjem kako bi se bolje razumjeli ovi trendovi i kako bi se mogla razviti bolja strategija za podršku oprašivačima, ključnim za održavanje zdravih ekosustava i poljoprivredne proizvodnje.

Quinlan posebno naglašava važnost produktivnosti tla, faktora koji je često bio zanemaren u istraživanjima o prikladnosti krajolika za oprašivače. "Iako su mnoge studije istraživale važnost hranjivih tvari u tlu, malo se pažnje posvećivalo utjecaju karakteristika tla kao što su temperatura, tekstura i struktura - faktori koji su ključni za određivanje njegove produktivnosti", ističe Quinlan. Ova svojstva tla igraju bitnu ulogu u određivanju resursa dostupnih oprašivačima.

Studija je također otkrila da su promjene u poljoprivrednim praksama, poput smanjenja površine pod sojom i povećanja površina u sklopu Conservation Reserve Programme – nacionalnog programa očuvanja koji podržava oprašivače – imale pozitivan učinak na prinose meda.

Osim toga, stope primjene herbicida pokazale su se kao značajan faktor u predviđanju prinosa meda. Uklanjanje cvjetajućih korova, koje često privlače pčele, može smanjiti dostupne izvore hranjivih tvari, što utječe na proizvodnju meda.

"Naša istraživanja pružaju vrijedne uvide koji mogu pomoći u razvoju boljih modela i dizajniranju eksperimenata. Cilj je omogućiti pčelarima bolje predviđanje prinosa meda, poljoprivrednicima da razumiju važnost oprašivanja, te upraviteljima zemljišta da pružaju podršku zajednicama biljaka i oprašivača te uslugama ekosustava", objašnjava Quinlan.

Za više informacija o korištenju zemljišta, cvjetnim resursima i klimatskim uvjetima u određenim regijama, Quinlan preporučuje alat Beescape, dostupan na web stranici Centra za istraživanje oprašivača.

David A.W. Miller, izvanredni profesor populacijske ekologije divljih životinja, bio je koautor ove studije. Istraživanje je podržano kroz NSF Postdoctoral Research Fellowship in Biology Program i USDA National Institute Food and Agriculture Program Pollinator Health and Data Science for Food and Agricultural Systems Programs. Ove institucije su pružile ključnu podršku, omogućavajući duboko i sveobuhvatno istraživanje koje pruža nove perspektive na probleme s kojima se suočava pčelarstvo.

Ovo istraživanje ne samo da istražuje kompleksnost utjecaja klimatskih promjena i poljoprivrednih praksi na pčelarstvo, već i ističe važnost multidisciplinarnog pristupa u rješavanju ekoloških izazova. Kroz kombiniranje podataka iz raznih izvora i perspektiva, istraživači su uspjeli osvijetliti neke od ključnih faktora koji utječu na proizvodnju meda, nudeći vrijedne uvide kako za pčelare, tako i za ekosustave koji ovise o oprašivačima.

Izvor: The Pennsylvania State University