Novija istraživanja koja provode psiholozi s Sveučilišta u Utahu otvaraju nove perspektive na pouke koje su američki autori John Muir i Henry David Thoreau prenosili prije više od 150 godina, naglašavajući blagotvorne učinke boravka u prirodi na srce i dušu.
Istraživači Amy McDonnell i David Strayer pokazuju da boravak u prirodi pozitivno djeluje i na mozak. U svojoj najnovijoj studiji, provedenoj u Botaničkom vrtu Red Butte na Sveučilištu Utah, koristili su elektroencefalografiju (EEG) kako bi zabilježili električnu aktivnost mozga sudionika pomoću malih diskova pričvršćenih za vlasište, čime su mjerili njihov kapacitet pažnje.
„Šetnja prirodom povećava određene procese izvršne kontrole u mozgu više nego što to čini sama tjelovježba,“ zaključili su u studiji objavljenoj 22. siječnja u časopisu Scientific Reports, jednom od svjetski najcitiranijih znanstvenih časopisa. Ovaj rad doprinosi sve većem korpusu znanstvene literature o tome kako prirodne postavke doprinose fizičkom i mentalnom zdravlju ljudi. Sveučilište Utah nedavno je osnovalo istraživačku grupu pod nazivom Priroda i zdravlje ljudi Utah, koja istražuje ove probleme i predlaže rješenja za premošćivanje jaza između čovjeka i prirode.
Mnogi istraživači sumnjaju da je potreba za prirodom duboko ukorijenjena u ljudskoj DNA, te da smanjeni pristup prirodi stavlja našu dobrobit na kocku.
„Postoji koncept biofilije koji u osnovi tvrdi da nas je evolucija kroz stotine tisuća godina dovela do toga da razvijemo povezanost ili ljubav prema prirodnim živim stvarima,“ rekao je Strayer, profesor psihologije. „Naša suvremena urbana okolina postala je gusto naseljena urbana džungla s mobilnim telefonima, automobilima, računalima i prometom, što je potpuna suprotnost onom restorativnom okruženju.“
Strayer je istraživao ove ideje u svom TEDx govoru 2017. godine. Ovo istraživanje ne samo da dublje osvjetljava već poznate prednosti boravka u prirodi, već pruža i znanstvenu potvrdu o pozitivnim učincima prirode na ljudski mozak, ističući važnost integracije prirodnih okruženja u našu svakodnevicu kao ključnu komponentu za održavanje i unapređenje mentalnog zdravlja.
Istraživanje koje je David Strayer proveo o multitaskingu i ometanosti u vožnji zbog korištenja mobitela privuklo je nacionalnu pozornost. U posljednjem desetljeću, njegov laboratorij posvetio se proučavanju utjecaja prirode na kogniciju. Novo istraživanje bilo je dio disertacije Amy McDonnell dok je bila diplomantica na Sveučilištu u Utahu, u Strayerovom Laboratoriju za primijenjenu kogniciju. McDonnell je od tada doktorirala i nastavlja istraživanje pažnje kao postdoktorska suradnica.
Studija, provedena između travnja i listopada 2022. godine, analizirala je EEG podatke zabilježene neposredno prije i nakon što su sudionici prošetali 40 minuta. Polovica ih je prošetala kroz Red Butte, arboretum u podnožju istočno od kampusa Sveučilišta, a polovica kroz obližnji medicinski kampus prekriven asfaltom.
„Započinjemo s time da sudionici obave izuzetno zahtjevan kognitivni zadatak tijekom kojeg broje unatrag od 1000 oduzimajući sedam, što je zaista teško,“ rekla je McDonnell. „Bez obzira koliko ste dobri u mentalnom računanju, postaje prilično iscrpljujuće nakon 10 minuta. A odmah nakon toga, dajemo im zadatak pažnje.“
Cilj je bio iscrpiti rezerve pažnje sudionika prije nego što obave standardizirani „Zadatak mreže pažnje“ i prošetaju bez elektroničkih uređaja ili razgovora s bilo kim usput. Sudionici su nasumično odabrani da šetaju ili kroz najmanje izgrađeni dio arboretuma uz potok Red Butte ili kroz susjedni medicinski kampus Sveučilišta i parkirališta. Obe rute pokrivale su dva milja sličnih visinskih dobitaka.
„Sudionici koji su šetali u prirodi pokazali su poboljšanje u izvršnoj pažnji na tom zadatku, za razliku od onih koji su šetali urbanim okruženjem, pa onda znamo da je to nešto jedinstveno za okolinu u kojoj šećete,“ rekla je McDonnell. „Znamo da tjelovježba također koristi izvršnoj pažnji, pa želimo osigurati da obje grupe imaju usporedive količine tjelovježbe.“
Ono što ovu studiju razlikuje od većine postojećih istraživanja o vezi između čovjeka i prirode jest njezina oslonost na EEG podatke umjesto na ankete i samoizvještavanje, koje mogu pružiti korisne informacije, ali mogu biti visoko subjektivne.
„Ovo je vjerojatno jedno od najrigoroznijih istraživanja u pogledu kontrole i osiguranja da je zaista izloženost u Red Butteu“ rezultirala promatranim kognitivnim učincima, rekao je Strayer. Ova metoda pruža konkretan uvid u stvarne promjene u mozgu koje proizlaze iz izravnog kontakta s prirodom, dodatno potkrepljujući argument za značaj integracije prirodnih okruženja u naše živote kao ključnog faktora za poboljšanje kognitivnih funkcija.
McDonnell je svakom sudioniku postavila kapu s otvorima za smještaj niza od 32 elektrode koje dolaze u kontakt s vlasištem uz pomoć posebnog gela.
"Snima vrlo, vrlo male naponske razlike, ali radi se o aktivnom sustavu elektroda koji pruža prekrasne moždane mape," rekao je Strayer. Te mape otkrile su tri komponente pažnje: upozorenje, orijentaciju i izvršnu kontrolu.
Izvršna kontrola odvija se u prefrontalnom korteksu mozga, području ključnom za radnu memoriju, donošenje odluka, rješavanje problema i koordinaciju različitih zadataka.
"Vrste stvari koje radimo svakodnevno uvelike koriste te mreže izvršne pažnje," rekao je Strayer. "Važno je za koncentraciju i posebno je bitno kao esencijalna komponenta višeg reda razmišljanja."
Iako rezultati EEG-a i zadataka pažnje nisu pokazali puno razlike u budnosti i orijentaciji između šetača kroz vrt i onih na asfaltu, oni na šetnji kroz prirodu pokazali su poboljšanu izvršnu kontrolu.
McDonnell i Strayer se nadaju da se nalazi mogu pričišćavati kako bi se pokazalo koje vrste prirodnih okruženja rezultiraju optimalnim kognitivnim koristima i koliko je izloženosti potrebno da bi pomoglo.
"Ako shvatite nešto o tome što nas čini mentalno i fizički zdravijima, mogli biste potencijalno inženjerirati naše gradove tako da to podržavaju," rekao je Strayer.
Tim nastavlja istraživanje u Red Butteu, ali sada gledaju kako upotreba mobitela utječe na odgovore šetača kroz vrt. Strayera ponekad pitaju zašto proučava i distrakciju i pažnju, što on vidi kao suprotne strane istog novčića.
"To je kada je prefrontalni korteks preopterećen, prekomjerno stimuliran i kada činite sve vrste opasnih grešaka dok istovremeno radite više stvari za volanom," rekao je. "Ali antidot za to je biti u prirodnom okruženju, ostaviti telefon u džepu i onda izaći i šetati stazama. Dijelovi mozga koji su bili prekomjerno korišteni tijekom svakodnevne vožnje se obnavljaju. Vidite i razmišljate jasnije." Ova spoznaja naglašava duboki utjecaj prirode na mentalnu jasnoću i zdravlje, sugerirajući da pristup prirodnim prostorima može djelovati kao ključan element u smanjenju kognitivnog opterećenja modernog života.
Izvor: UNIVERSITY OF UTAH
Kreirano: srijeda, 07. veljače, 2024.
Napomena za naše čitatelje:
Portal Karlobag.eu pruža informacije o dnevnim događanjima i temama bitnim za našu zajednicu. Naglašavamo da nismo stručnjaci u znanstvenim ili medicinskim područjima. Sve objavljene informacije služe isključivo za informativne svrhe.
Molimo vas da informacije s našeg portala ne smatrate potpuno točnima i uvijek se savjetujte s vlastitim liječnikom ili stručnom osobom prije donošenja odluka temeljenih na tim informacijama.
Naš tim se trudi pružiti vam ažurne i relevantne informacije, a sve sadržaje objavljujemo s velikom predanošću.
Pozivamo vas da podijelite svoje priče iz Karlobaga s nama!
Vaše iskustvo i priče o ovom prekrasnom mjestu su dragocjene i željeli bismo ih čuti.
Slobodno nam ih šaljite na adresu karlobag@karlobag.eu.
Vaše priče će doprinijeti bogatoj kulturnoj baštini našeg Karlobaga.
Hvala vam što ćete s nama podijeliti svoje uspomene!