Jeste li primijetili da današnji rasporedi djece često znaju biti pretrpani raznim izvannastavnim aktivnostima? Uobičajena je slika kako roditelji nakon posla žure kući, samo da bi uzeli brzinski obrok i potom se ponovno zaputili u različitim smjerovima, vodeći djecu na razne aktivnosti. Dok se kreću od jedne do druge, često se bore s umorom i gladnim dječjim želucima. Ovo iskustvo nije rijetkost među obiteljima.

Tijekom školske godine 2022.–2023., gotovo polovica australske djece mlađe od 14 godina sudjelovala je u izvannastavnim sportskim aktivnostima. Australski zavod za statistiku izvijestio je da je 19% djece u dobi od pet do 14 godina sudjelovalo u glazbenim aktivnostima izvan školskog programa 2021.–2022., dok je 13% pohađalo ples, a 5% dramsku umjetnost.

Postoji znatan pritisak na roditelje da uključe svoju djecu u izvannastavne aktivnosti, što se smatra ključnim za pružanje sveobuhvatnog obrazovanja i odgoja. Ove aktivnosti mogu znatno opteretiti kućni budžet.

Prije pandemije, australske su obitelji prosječno trošile oko 1.859 australskih dolara po djetetu godišnje na izvannastavne aktivnosti.

Kako postići pravu mjeru?

Koje su prednosti? Izvannastavne aktivnosti donose brojne prednosti.

Istraživanja su pokazala da izvannastavne aktivnosti mogu imati pozitivan utjecaj na akademski uspjeh učenika. Primjerice, studija provedena 2011. godine među srednjoškolcima u SAD-u pokazala je da je sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima povezano s boljim rezultatima iz matematike. Druge studije u SAD-u utvrdile su da učenici koji se bave izvannastavnim aktivnostima imaju veću vjerojatnost završetka sveučilišnog obrazovanja.

Istraživanja također ukazuju na to da izvannastavne aktivnosti mogu pomoći mladima u razvoju samopouzdanja, postavljanju ciljeva, jačanju samouvjerenosti te prilagodbi na nove situacije.

Osim toga, mogu biti od koristi za mentalno zdravlje i emocionalnu regulaciju. Posebno je uočeno da timski sportovi smanjuju anksioznost kod već anksiozne djece, povećavaju osjećaj pripadnosti i potiču socijalnu svijest.

Koji su nedostaci? Možda ste naišli na medijske izvještaje o "pretrpanom rasporedu". Previše aktivnosti može dovesti do toga da djeca zanemare školske obaveze i ograniče vrijeme provedeno s obitelji, što su također važni aspekti odrastanja. Također može utjecati na dječji san.

Posebno visoka razina bavljenja sportom može dovesti do ozljeda i sindroma sagorijevanja.

Može dovesti i do "sindroma pretreniranosti" gdje djeca ne ostvaruju adekvatan oporavak od prethodnih treninga ili natjecanja.

Dijete ne samo da može izgubiti interes za aktivnost, već njegovo raspoloženje može ovisiti o tome koliko je uspješno u njoj. Aktivnost može postati prevladavajući dio obiteljskog života.

Kako postići pravu ravnotežu? Počnite tako što ćete kao obitelj odrediti što je financijski prihvatljivo i koliko vremena možete posvetiti. Razmislite ne samo o samoj igri ili lekciji već i o bilo kojem drugom redovitom treningu ili praksi koji bi mogli biti uključeni.

Razmislite o tome što vaše dijete stvarno zanima, umjesto o tome što mislite da bi trebalo raditi (jer to samo dodaje nepotrebni pritisak).

Razmislite o ograničavanju djece na jednu ili dvije aktivnosti tjedno. To omogućava djetetu da se usredotoči na tu aktivnost i bilo koji prateći trening ili praksu.

Međutim, ne postoji čarobni broj aktivnosti za koji stručnjaci smatraju da je "savršen" – svako je dijete drugačije. Neki drugi čimbenici koje možete uzeti u obzir su:
- ima li dijete još uvijek dovoljno sna?
- može li provoditi vrijeme s ostalim članovima obitelji?
- ima li vremena za odmor?
- uživa li u svojim aktivnostima?

U kojoj dobi možete početi? Djeca u dobi od dvije ili tri godine mogu imati koristi od izvannastavnih aktivnosti. Kako počinju izražavati svoju neovisnost, programi plesa, sporta ili glazbe mogu potaknuti njihovu sposobnost socijalizacije s drugima, slušanja i pripreme za školu.

Postoje i prednosti početka sudjelovanja u izvannastavnim aktivnostima prije desete godine. Istraživanja pokazuju da ako djeca počnu prije desete godine, vjerojatnije je da će se aktivnosti dulje držati jer će postati dio njihova identiteta.

Međutim, naravno da nema problema s početkom novih aktivnosti nakon te dobi kako djeca rastu i razvijaju nove interese.

Original:
Elise Waghorn
Predavač, Škola za obrazovanje, Sveučilište RMIT