Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku izdalo je nalog za provođenje istrage protiv osmorice hrvatskih državljana, rođenih 1956., 1964., 1964., 1969., 1958., 1968., 1968. i 1968. godine, zbog sumnje da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva prema članku 120. stavak 1. OKZ-a Republike Hrvatske.

Osnovana sumnja u zločine iz 1991. godine
Prema prikupljenim dokazima, vjeruje se da su prvookrivljeni i drugookrivljeni, u razdoblju od sredine studenog 1991. do sredine siječnja 1992. godine, u Grabovcu, sudjelovali u nezakonitim radnjama protiv civila nesrpske nacionalnosti. U tom razdoblju, nakon što su snage JNA i srpske paravojne formacije okupirale Baranju tijekom oružane agresije na Hrvatsku, okrivljenici su kao članovi Štaba teritorijalne obrane Grabovac postupili suprotno odredbama međunarodnog običajnog, ratnog i humanitarnog prava. Njihove aktivnosti uključivale su privođenje stanovnika nesrpske nacionalnosti u prostorije Doma kulture u Grabovcu, gdje su ih fizički i psihički zlostavljali s ciljem prisile na napuštanje njihovih domova.

Prema informacijama iz istrage, među žrtvama su se našli civili rođeni 1956., 1944., 1950., 1935., 1938., 1940., 1970., 1949., 1939., 1947., 1940., 1959., 1928., 1939., 1956., 1939., 1960., 1947. i 1934. godine. Ove su osobe bile prisiljene napustiti svoje domove pod prijetnjama i fizičkim nasiljem. Zlostavljanja koja su pretrpjeli uključivala su udarce koji su prouzročili teške tjelesne ozljede, uzrokovane višestrukim udarcima, zbog kojih su mnogi od njih krvarili i pretrpjeli ozbiljne fizičke i psihičke posljedice.

Detalji brutalnih zlostavljanja
Daljnji dokazi upućuju na to da su u prosincu 1991. godine, u prostorijama Doma kulture, okrivljenici izvršili brutalno fizičko zlostavljanje jednog mještanina, rođenog 1940. godine, koji je nakon zadobivenih ozljeda ostao nepokretan i bez liječničke pomoći, te je kasnije preminuo. Ova tragična smrt dodatno je naglasila brutalnost djelovanja osumnjičenih, a dokazi prikupljeni tijekom istrage jasno pokazuju da je žrtva bila izložena kontinuiranom nasilju bez ikakve mogućnosti za obranu ili pomoć.

Također, sumnja se da su istovremeno svakodnevno fizički i psihički zlostavljali drugog mještanina, rođenog 1959. godine. Ova osoba pretrpjela je ozbiljne psihičke posljedice zbog zlostavljanja kojem je bila izložena, a njegovo stanje dodatno pogoršava činjenica da mu nije pružena nikakva medicinska pomoć tijekom tog razdoblja. Ovo brutalno ponašanje okrivljenika prema civilima ukazuje na njihovu namjeru da teroriziraju lokalno stanovništvo i prisile ga na napuštanje svojih domova.

Povijesni kontekst i posljedice
Osim pojedinačnih zločina, osnovano se sumnja da su ostali osumnjičeni, od rujna do studenog 1991. godine, u Kneževim Vinogradima i Grabovcu, također prekršili međunarodne norme o zaštiti civila. Prema navodima, trećeokrivljeni, kao komandant Štaba teritorijalne obrane Kneževi Vinogradi, zajedno s četvrtookrivljenim, petookrivljenim, šestookrivljenim, sedmookrivljenim i osmookrivljenim, djelovao je protivno humanitarnom pravu. Oni su, uz znanje i odobrenje komandanta, nezakonito lišavali slobode stanovnike Grabovca nesrpske nacionalnosti, dovodili ih na ispitivanje u prostorije štaba i grubo ih zlostavljali, što je ostavilo trajne posljedice na njihovo fizičko i psihičko zdravlje.

Ovi događaji su dio šireg konteksta ratnih zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj, a imaju duboke posljedice na lokalnu zajednicu. Zločini koji se spominju u optužnici još uvijek imaju značajan utjecaj na preživjele žrtve i njihove obitelji. Također, važno je napomenuti da se okrivljenici trenutno ne nalaze u Republici Hrvatskoj te nisu dostupni državnim institucijama, što dodatno otežava procesuiranje ovog slučaja.

Ovaj slučaj pokazuje kako su ratni zločini ostavili duboke ožiljke na društvu, te naglašava važnost pravednosti i odgovornosti za zločine počinjene tijekom rata. Postoji nada da će pravda konačno biti zadovoljena i da će žrtve dobiti određeni oblik zadovoljštine kroz ovaj pravni proces.