S obzirom na to da se situacija brzo razvija, postupci se moraju ubrzati. Vlada Britanske Kolumbije objavila je 13. ožujka plan o uklanjanju 25 jelena iz regije Kootenays. Ta je objava uslijedila šest tjedana nakon što je u provinciji prvi put otkrivena bolest kroničnog trošenja (Chronic Wasting Disease - CWD), koja je za cervide (jelenje, losove, jelene i karibue) smrtonosna u stopostotnom broju slučajeva.

Nažalost, kada je riječ o ovakvoj bolesti, neophodno je da se radi zaštite većeg broja životinja, neke moraju žrtvovati.

Bolest kroničnog trošenja izuzetno je teško kontrolirati i gotovo je nemoguće iskorijeniti. Zaražene životinje ne pokazuju simptome približno 18 mjeseci, što znači da izgled ili ponašanje životinje ne odražavaju nužno prisutnost bolesti CWD.

Zaražena životinja kontinuirano oslobađa zarazni agens - protein zvan prion - u okoliš putem svoje sline, fecesa i urina, kao i kroz svoje tijelo kada umre i raspada se.

Ti prioni ostaju zarazni godinama, iako znanstvenici još uvijek ne znaju koliko dugo točno. Što je još gore, ne postoji način da se ti prioni dezinficiraju ili unište spaljivanjem. Stoga, smanjenje širenja bolesti i dalje predstavlja najbolji pristup u minimaliziranju utjecaja na cervide i ljude koji ovise o njima.

Uklanjanje životinja
Sprječavanje širenja bolesti CWD često uključuje uklanjanje životinja iz okoliša, uz ostale regulatorne mjere poput ograničavanja transporta i odlaganja stradalih cervida na zahvaćenim područjima. To je djelomično zato što se uzorci testirani na CWD (krajnici, limfni čvorovi) ne mogu prikupiti od živih životinja.

Upravljanje širenjem bolesti znači uklanjanje životinja koje su najvjerojatnije zaražene. Provincijska vlada Britanske Kolumbije planira ukloniti 20 mula jeleni (uglavnom mužjaka) i pet mužjaka bijelorepih jeleni, za koje je ustanovljeno da su vjerojatnije zaraženi u drugim provincijama i američkim državama.

Iako uklanjanje zaraženih životinja smanjuje potencijalno širenje, čak i uklanjanje i testiranje nezaraženih životinja može pružiti vrijedne informacije o tome tko je najvjerojatnije pogođen (vrste cervida, spol i njihova lokacija), što zauzvrat može informirati o upravljanju.

Čak i u situacijama kada postoji suglasnost o uklanjanju životinja kako bi se ublažila CWD, koliko ih ukloniti, gdje, kada i kako se provodi uklanjanje, predmet je rasprave.

Broj uklonjenih životinja ovisi o ciljevima upravljanja, kao i o ekološkim i etičkim razmatranjima. Na primjer, određivanje postotka životinja zaraženih bolešću CWD zahtijeva uzorkovanje mnogih životinja (u stotinama) kako bi se osiguralo da su zaraženi pojedinci uhvaćeni dok je prevalencija niska, kao što je kada je samo jedan posto životinja zaraženo.

Međutim, masovna uklanjanja razumljivo izazivaju zabrinutost za budućnost populacija cervida. Takvi pristupi su također teški za održavanje i mogu biti neučinkoviti na duže staze kada izgube podršku zajednice.

Programi upravljanja mogu uzorkovati manji broj životinja u nastojanju da dobiju više informacija o mjestima na kojima se nalaze zaražene životinje. To je slučaj u Britanskoj Kolumbiji, gdje se odstranjuje samo 25 životinja.

Planiranje i priprema
Odlučivanje o tome gdje ukloniti životinje zahtijeva pažljivo planiranje na temelju mjesta na kojima je CWD pronađen, koliko je vjerojatno da će se bolest proširiti te kulturnog, ekološkog i ekonomskog značaja cervida za lokalne zajednice. Upravitelji se fokusiraju na područja blizu potvrđenih slučajeva - u slučaju Britanske Kolumbije, radijus od 10 kilometara - i područja gdje postoji velika ili gusta populacija cervida, kao što su gradovi.

S obzirom na to da je zaraženi jelen pronađen južno od Cranbrooka u Britanskoj Kolumbiji, postoji sve veća zabrinutost zbog potencijalnog širenja CWD-a na grad.

Prema našim istraživanjima, uključivanje zajednice je ključno za učinkovito upravljanje CWD-om. Planovi upravljanja mogu uključivati vladino uklanjanje kroz precizno gađanje, lov i posebne lovove koji omogućuju ograničeni odstrel izvan lovačke sezone.

U Britanskoj Kolumbiji, članovi Yaq̓it ʔa·knuqⱡiʾit (Indijanske skupine Tobacco Plains) predvode uklanjanje jelena, a sve životinje koje testiraju negativno na CWD koristit će se u zajednici ili će se donirati bankama hrane.

Održivo upravljanje
Lov je ključna komponenta održivog upravljanja CWD-om. Osim uklanjanja zaraženih životinja i pružanja uzoraka za testiranje, lokalni lovci, zamkari i članovi zajednice donose vrijedno znanje i podršku, pomažući u implementaciji održivih strategija koje odražavaju vrijednosti i potrebe zajednica.

Programi upravljanja CWD-om koji prioritiziraju slušanje najviše pogođenih pomažu u izgradnji povjerenja i donošenju boljih odluka o tome gdje usmjeriti napore.

U upravljanju divljim životinjama uvijek će biti neslaganja. Upravljanje je složeno i sadrži neizvjesnosti: ono što djeluje u jednoj regiji možda neće djelovati u drugoj.

Moramo priznati te neizvjesnosti, dok istovremeno prepoznajemo potrebu za brzim djelovanjem. Iskustva drug

ih jurisdikcija u upravljanju CWD-om sadrže vrijedne lekcije o potencijalnim utjecajima CWD-a na očuvanje, ekonomsku stabilnost i sigurnost hrane. Rana akcija je najbolja šansa koju imamo za minimiziranje utjecaja ove bolesti na cervide, ljude koji ovise o njima i ekosustav.

Original:
Kaylee Byers
docent, Fakultet zdravstvenih znanosti; Viši znanstvenik, Pacifički institut za patogene, pandemije i društvo, Sveučilište Simon Fraser

Sarah Robinson
Postdoktorand, Pacifički institut za patogene, pandemije i društvo, Sveučilište Simon Fraser