Dok se čovječanstvo suočava s raznovrsnim ekološkim izazovima, jedna manje vidljiva opasnost polako, ali sigurno, mijenja lice Sjevernoameričkog kontinenta. Riječ je o invaziji stranih vrsta glista koje, iako na prvi pogled mogu djelovati bezopasno, predstavljaju ozbiljnu prijetnju za autohtone ekosustave. Novija istraživanja, koja su obuhvatila radove znanstvenika sa Sveučilišta Stanford, Sorbonne i drugih uglednih institucija, upućuju na to da je najmanje 70 vrsta uvezenih glista uspješno koloniziralo američki kontinent, čime su postale značajan, ali često zanemaren izazov za izvorne ekosisteme. Rezultati ove analize, objavljeni 8. veljače u časopisu Nature Ecology & Evolution, predstavljaju do sada najopsežniju bazu podataka o takvim glistama, ističući potrebu za boljim razumijevanjem i upravljanjem ovim invazivnim vrstama.

Ova "invazija vanzemaljaca" ne dolazi iz svemira, već iz ljudskog nepoznavanja ili zanemarivanja dugoročnih posljedica globalnog prenošenja vrsta. Elizabeth Hadly, viša autorica studije i profesorica na Sveučilištu Stanford, naglašava da gliste pričaju priču o antropocenu, eri u kojoj živimo. Radi se o eri globalne homogenizacije bioraznolikosti koju uzrokuju ljudi, a koja često vodi do opadanja broja jedinstvenih lokalnih vrsta i poremećaja u procesima izvornih ekosustava.

Prijatelji ili neprijatelji iz dubina?
Gliste, te uglavnom nevidljive i često podcijenjene životinje, predstavljaju pravo bogatstvo za farmere i vrtlare. Njihovo kretanje kroz zemlju stvara tunele koji omogućuju prodiranje zraka, vode i hranjivih tvari, dok njihov otpad služi kao bogato gnojivo. Gliste igraju ključnu ulogu u mnogim procesima koji se prenose na zajednice iznad tla i atmosferu. Primjerice, iako njihovo mehaničko kretanje kroz tlo može inicijalno rezultirati oslobađanjem ugljičnog dioksida, dugoročni učinci probave organskog materijala rezultiraju neto povećanjem sekvenciranog ugljika tamo gdje su gliste prisutne. 

Ova kompleksna interakcija između glista i ekosustava ističe važnost razumijevanja njihove dvostruke uloge. Dok njihova prisutnost može biti korisna u određenim kontekstima, nekontrolirano širenje stranih vrsta predstavlja rizik koji ne smijemo zanemariti. Njihova sposobnost da mijenjaju strukturu tla i utječu na lokalne biološke zajednice čini ih moćnim akterima u ekološkim scenarijima, često s nepredvidivim posljedicama.

Od kraja 19. stoljeća, u namjeri da iskoriste korisne usluge koje gliste pružaju, ljudi su počeli dovoditi gliste u Sjevernu Ameriku iz Azije, Europe, Južne Amerike i Afrike. U nekim područjima, ove strane introdukcije uspješno su poboljšale poljoprivrednu ekonomiju. Međutim, u drugim slučajevima, imale su štetne učinke. Ovi transplanti imaju veću sklonost konzumiranju otpalog lišća s tla u odnosu na izvorne gliste, mijenjajući kvalitetu staništa na način koji može naštetiti izvornim biljkama, vodozemcima i insektima.

U širokolisnatim šumama sjevera SAD-a i Kanade, utjecaj stranih glista na tlo stavlja pod stres drveće poput šećernih javora mijenjajući mikrohabitat njihovih tala. To pak pokreće niz utjecaja na hranidbene mreže koji pomažu širenju invazivnih biljaka. Ironično, za biće koje je sinonim za poboljšanje kvalitete tla, neke strane gliste mogu mijenjati svojstva tla kao što su hranjive tvari, pH i tekstura, što dovodi do slabije kvalitete usjeva, među ostalim učincima.

Strane gliste imaju očitu prednost. Za razliku od većine naših izvornih vrsta, mnoge ženke stranih glista mogu proizvesti potomstvo bez oplodnje od strane mužjaka. Osim toga, klimatske promjene otvaraju nove niše za njihovu kolonizaciju u sjevernim dijelovima kontinenta, gdje se otapa permafrost i koji su lišeni izvornih glista.

Razumijevanje utjecaja stranih glista
Unatoč svemu navedenom, samo je ograničen broj studija dokumentirao širenje stranih glista, a nijedna nije pokrivala dinamiku kolonizacije na velikoj prostornoj skali ili velikom broju vrsta.

Za svoje istraživanje, znanstvenici su se oslonili na tisuće zapisa od 1891. do 2021. godine kako bi izgradili bazu podataka o izvornim i stranim glistama, a zatim su je kombinirali s drugom bazom podataka koja dokumentira zapljene stranih glista na granicama SAD-a između 1945. i 1975. godine. Uz pomoć strojnog učenja, tim je koristio kombinirane baze podataka za rekonstrukciju pretpostavljenih putova uvođenja i širenja stranih vrsta glista. 

Ovo detaljno istraživanje pruža uvid u složenost problema koji strane gliste predstavljaju za ekosustave, naglašavajući potrebu za temeljitim pristupom u razumijevanju i upravljanju ovim invazivnim vrstama. Njihova nekontrolirana prisutnost i širenje izazivaju promjene koje mogu imati dugotrajne posljedice na bioraznolikost i kvalitetu tla, što zahtijeva pažljivo promišljanje i djelovanje kako bi se očuvala ravnoteža prirodnih ekosustava.

Otkriće koje mijenja pogled na tlo pod nama: sveprisutne strane gliste
Analiza provedena od strane istraživača otkrila je prisutnost stranih vrsta glista u 97% proučavanih tala diljem Sjeverne Amerike, pri čemu je veća zastupljenost stranih glista zabilježena na sjevernim dijelovima kontinenta, dok je na jugu i zapadu bila niža. Ukupno gledajući, strane gliste čine 23% od ukupno 308 vrsta glista na kontinentu i odgovorne su za 12 od 13 najraširenijih vrsta glista. Za usporedbu, u SAD-u samo 8% vrsta riba, 6% vrsta sisavaca i 2% insekata i arahnida čine strane vrste.

U Kanadi je udio stranih glista tri puta veći nego udio izvornih glista. U većini nižih 48 američkih država i Meksiku na svake dvije izvorne vrste dolazi otprilike jedna strana glista.

"Ovi omjeri će vjerojatno rasti jer ljudske aktivnosti olakšavaju razvoj stranih vrsta koje prijete izvornim vrstama glista, fenomen koji je još uvijek u velikoj mjeri zanemaren," rekao je vodeći autor studije Jérôme Mathieu, docent ekologije na Sorbonneu, koji je istraživanje proveo dok je bio gostujući profesor u Hadlyjevom laboratoriju.

Neće sve strane vrste glista ugroziti izvorne ekosustave. Međutim, njihova široka distribucija i nepoznat utjecaj na razne izvorne ekosustave, kao što su travnjaci i šume crnogorice, čine ih vrijednima ozbiljne pažnje, prema mišljenju istraživača. Među ostalim rješenjima, predlažu da se zakonodavci usmjere na prevenciju, kao što je poticanje korištenja izvornih glista za kompostiranje i kao mamac za ribolov, te rano otkrivanje putem redovitog praćenja i građanske znanosti.

Podizanjem svijesti o većinom nepoznatim dinamikama uvođenja stranih glista u Sjevernu Ameriku, ova studija ističe ključne uloge koje igraju u strukturiranju ekosustava i utjecaju na njihovu funkciju u našim krajolicima dominiranim čovjekom.

"Ovo je vjerojatno samo vrh ledenog brijega," rekao je suautor studije John Warren Reynolds iz Laboratorija za oligohetologiju i Muzeja New Brunswick u Kanadi. "Mnogi drugi organizmi tla mogli su biti uvedeni, ali vrlo malo znamo o njihovim utjecajima."

Ova spoznaja naglašava važnost proaktivnog pristupa u upravljanju biološkom raznolikošću tla, te potrebu za sveobuhvatnim istraživanjima koja će omogućiti bolje razumijevanje i očuvanje naših prirodnih ekosustava u svjetlu globalnih promjena.

Izvor: Stanford University