Večernja tjelesna aktivnost povezana s većim zdravstvenim koristima za osobe s prekomjernom težinom

Prema istraživanju Sveučilišta u Sydneyu, Australija, osobe s prekomjernom težinom koje provode većinu svoje dnevne tjelesne aktivnosti u večernjim satima imaju najveće zdravstvene koristi. Istraživanje koje je trajalo gotovo osam godina i uključivalo 30,000 ljudi, pokazalo je da su oni koji su izvodili većinu svoje aerobne tjelesne aktivnosti umjerene do visoke intenzitete – one koje ubrzavaju rad srca i dovode do zadihanosti – između 18:00 i ponoći imali najmanji rizik od prijevremene smrti i smrti od kardiovaskularnih bolesti.

Podaci prikupljeni pomoću nosivih uređaja omogućili su kategorizaciju tjelesne aktivnosti sudionika prema vremenu dana, a istraživači su otkrili da učestalost umjerene do visoke tjelesne aktivnosti (MVPA) u večernjim satima, mjerena kratkim intervalima od tri minute ili duže, ima veći značaj od ukupne količine dnevne tjelesne aktivnosti.

Istraživanje, koje je predvodio tim s Charles Perkins Centra na Sveučilištu, objavljeno je danas u časopisu Diabetes Care.

"Zbog niza složenih društvenih faktora, otprilike dvije trećine Australaca ima prekomjernu težinu ili je pretilo, što ih stavlja u znatno veći rizik od velikih kardiovaskularnih stanja, kao što su srčani udari i moždani udari, te prijevremene smrti," rekao je dr. Angelo Sabag, predavač iz fiziologije vježbanja na Sveučilištu u Sydneyu.

"Iako vježbanje nije jedino rješenje za krizu pretilosti, ovo istraživanje sugerira da osobe koje mogu planirati svoju aktivnost u određeno doba dana mogu umanjiti neke od ovih zdravstvenih rizika."

Iako su manja klinička ispitivanja pokazala slične rezultate, veliki obujam podataka o sudionicima u ovom istraživanju, korištenje objektivnih mjera tjelesne aktivnosti i konkretnih ishoda, poput prijevremene smrti, čine ove nalaze značajnima.

Dr. Matthew Ahmadi, jedan od glavnih autora istraživanja, naglasio je da studija nije pratila samo strukturiranu vježbu. Umjesto toga, istraživači su se fokusirali na praćenje kontinuirane aerobne MVPA u intervalima od tri minute ili više, jer prethodna istraživanja pokazuju jaku povezanost ove vrste aktivnosti s kontrolom glukoze i smanjenim rizikom od kardiovaskularnih bolesti u usporedbi s kraćim (ne-aerobnim) intervalima.

Dr. Matthew Ahmadi, postdoktorski istraživački suradnik Nacionalne zaklade za srce na Charles Perkins Centru, Sveučilište u Sydneyu, izjavio je: „Nismo diskriminirali vrstu aktivnosti koju smo pratili; moglo je biti riječ o brzom hodanju, penjanju po stepenicama, ali i o strukturiranim vježbama poput trčanja, radnih aktivnosti ili čak energičnom čišćenju kuće.”

Iako su promatranja, nalazi studije podupiru originalnu hipotezu autora koja se temelji na prethodnim istraživanjima - ideja da osobe s dijabetesom ili prekomjernom težinom, koje već imaju intoleranciju na glukozu kasno navečer, mogu ublažiti neke od tih intolerancija i povezanih komplikacija baveći se tjelesnom aktivnošću u večernjim satima.

Kako je provedeno istraživanje?
Istraživači su koristili podatke iz UK Biobanka i uključili 29,836 odraslih osoba starijih od 40 godina s prekomjernom težinom, od kojih je 2,995 sudionika također bilo dijagnosticirano s dijabetesom tipa 2.

Sudionici su kategorizirani u jutarnje, popodnevne ili večernje grupe MVPA na temelju vremena kada su provodili većinu svoje aerobne MVPA, što je mjereno zglobnim akcelerometrom koji su neprestano nosili 24 sata dnevno tijekom 7 dana na početku studije.

Tim je zatim povezao zdravstvene podatke (iz Nacionalnih zdravstvenih službi i Nacionalnih evidencija Škotske) kako bi pratili zdravstvenu putanju sudionika tijekom 7,9 godina. Tijekom tog razdoblja zabilježili su 1,425 smrtnih slučajeva, 3,980 kardiovaskularnih događaja i 2,162 događaja mikrovaskularne disfunkcije.

Da bi ograničili pristranost, istraživači su uzeli u obzir razlike poput dobi, spola, pušenja, unosa alkohola, konzumacije voća i povrća, sjedilačkog vremena, ukupne MVPA, obrazovanja, upotrebe lijekova i trajanja sna. Također su isključili sudionike s prethodno postojećim kardiovaskularnim bolestima i rakom.

Istraživači navode da duljina praćenja studije i dodatne analize osjetljivosti jačaju snagu njihovih nalaza; međutim, zbog opservacijskog dizajna, ne mogu u potpunosti isključiti potencijalnu obrnutu uzročnost. To je mogućnost da su neki sudionici imali niže razine aerobne MVPA zbog temeljne ili nedijagnosticirane bolesti.

Zašto je ova studija važna?
Profesor Emmanuel Stamatakis, direktor Mackenzie Wearables Research Huba na Charles Perkins Centru i glavni autor članka, rekao je da sofisticiranost studija u području nosivih uređaja pruža ogromne uvide u obrasce aktivnosti koji su najkorisniji za zdravlje. "Ovo je vrlo uzbudljivo vrijeme za istraživače u ovom polju i praktičare, jer podaci zabilježeni nosivim uređajima omogućuju nam ispitivanje uzoraka tjelesne aktivnosti s vrlo visokom rezolucijom i precizno prevođenje nalaza u savjete koji bi mogli imati važnu ulogu u zdravstvenoj skrbi," rekao je profesor Stamatakis.

„Iako trebamo provesti daljnja istraživanja kako bismo uspostavili uzročne veze, ova studija sugerira da bi vrijeme tjelesne aktivnosti moglo biti važan dio preporuka za buduće upravljanje pretilošću i dijabetesom tipa 2, te općenito preventivnu zdravstvenu skrb.”

Izvor: University of Sydney