Mnogi upućuju kritike na račun digitalnih nomada zbog poticanja gentrifikacije i istiskivanja lokalnog stanovništva s tržišta. Socijalna, ekonomska, prostorna i kulturna segregacija između nomada i lokalnih zajednica već je izazvala kontroverze od Kanade do Kanarskih otoka.
Države diljem svijeta žurno nastoje privući mlade, vješte i mobilne profesionalce, mnogi od njih rade na daljinu. Iz perspektive vlade, njihova sredstva mogu potaknuti lokalno gospodarstvo kroz potrošnju i investicije, te njihov poduzetnički duh može potaknuti inovacije. Kao rezultat toga, programi za vizu za rad na daljinu ili viza za digitalne nomade nicale su posvuda u svijetu, posebice nakon zaključavanja uzrokovanog COVID-19.
Iako loše planirane sheme viza mogu prouzročiti mnogo problema u zemljama odredištima, pažljivo osmišljen program može koristiti lokalnom stanovništvu, vladama i nomadima jednako.
Kako osmisliti uspješan program vize za digitalne nomade
Moje istraživanje, temeljeno na pregledu viza za digitalne nomade u 36 zemalja, identificiralo je barem tri ključna sastojka dobro osmišljene politike.
Prvi je kvalitetan marketing. U svojoj vizionarskoj knjizi iz 1997. godine "Digitalni nomad", Makimoto i Manners su napisali: "Baš kao što već vidimo da se vlade međusobno natječu za privlačenje industrijskih investicija, možemo vidjeti vlade koje se natječu jedna s drugom za građane".
Privlačne promotivne web stranice koje prikazuju što se nudi digitalnim nomadima (bilo to sunce, pijesak, noćni život, infrastruktura ili prosperitetna scena startupa) strategija su na koju mnoge destinacije stavljaju naglasak. Nuditi ciljane usluge također može učiniti mjesto istaknutijim. To može uključivati smještaj i centre za su-rad, pakete za avanturistički turizam – bilo što što nosi obećanje o "boljem životu".
Drugi sastojak je jednostavan online postupak prijave. Mnoge sheme viza nisu ništa više od ažuriranja imigracijskog zakona koje stvara novu kategoriju posjetitelja negdje između turista i imigranta. Slijede uobičajena pravila zahtjeva za vizu, često zahtijevajući osobni posjet konzulatu i tjedne čekanja na odluku.
Teško je zamisliti mnoge bogate digitalne nomade kako ispunjavaju imigracijske obrasce i čekaju u redu kako bi ispunili svoje birokratske dužnosti. Takve prepreke možda neće u potpunosti spriječiti ljude da dođu, ali će uzrokovati da mnogi radnici na daljinu iskoriste praznine u zakonu – poput čestih obnavljanja viza ili plaćanja poreza u drugim zemljama – što podriva bilo kakve potencijalne koristi za lokalne zajednice.
Završni – i najvažniji – sastojak je osiguravanje koristi za lokalno stanovništvo od priljeva radnika na daljinu. Vize za digitalne nomade trebale bi dati prednost razvoju lokalnih zajednica, a ne samo povećati privilegije nove putujuće elite.
To se može postići olakšavanjem plaćanja lokalnih poreza nomadima, kao i poduzimanjem koraka za ublažavanje njihovih gentrifikacijskih učinaka na četvrti i tržišta nekretnina. Mjere bi mogle uključivati poticanje posjeta izvan sezone, poticanje dugoročnog naseljavanja ili promicanje opcija stanovanja izvan prenapučenih urbanih područja.
Pažljivo planirana shema viza može donijeti ogromne koristi lokalnim zajednicama. To možemo istražiti gledajući tri različita područja, s primjerima iz cijelog svijeta.
Poticanje turizma
Digitalni nomadi mogu diverzificirati turističke industrije pružajući stabilan tok posjetitelja tijekom cijele godine, koji relativno dugoročno borave i dobro stoje. To pruža održiviji izvor prihoda lokalnim gospodarstvima nego sezonski tokovi turista.
Studija o grčkoj vizi za digitalne nomade procjenjuje da privlačenje 100.000 digitalnih nomada godišnje (koji u prosjeku borave 6 mjeseci) generira prihode ekvivalentne boravku 2,5 milijuna turista na tjedan dana.
U prvih deset mjeseci svog programa Welcome Stamp, Barbados tvrdi da je prikupio ogromnih 6 milijuna američkih dolara od naknada i generirao barem 100 milijuna dolara prihoda od turizma od samo 2.500 prijavitelja.
Poticanje inovacija
S obzirom na njihov ugled (bilo točan ili ne) kao tehnološki naprednih i visoko kvalificiranih radnika, digitalni nomadi često se smatraju resursom koji može ojačati poduzetničke ekosustave i industrije tehnologije. Vjerojatno to neće učiniti u slučajevima poput Grčke i Barbadosa gdje je pristup površan, ali ciljani pristupi mogu privući više angažiranih digitalnih nomada i promicati njihovo uključivanje u lokalna tržišta rada.
Estonija je najjasniji primjer toga - njezina viza za digitalne nomade nastavak je programa e-Residency, pravnog alata za osnivanje i vođenje digitalnog poslovanja. Promovira i dopunjuje ovu legislativu poticanjem i olakšavanjem angažmana nomada s lokalnom startup scenom.
Program Nomad Pass u Maleziji ide čak i dalje, ograničavajući se na nomade u "digitalnim profesijama". Pruža pristup centrima za su-rad, dizajniranim kako bi povezali lokalne digitalne biznise s inozemnim talentima.
Otvoriti vrata dugoročnoj imigraciji
Dugoročno preseljenje bogatih pojedinaca u zemlje s nižim troškovima života nije nova ideja – upitajte jednog od više od 100.000 britanskih umirovljenika u Španjolskoj. Nomadi su, na mnoge načine, samo novija, poželjnija verzija ove skupine expata, koju neke zemlje pokušavaju privući kako bi potaknule domaću investiciju i potrošnju.
Malta je uvela svoju Dozvolu za boravak nomada kao dodatak svom dugogodišnjem programu rezidencije temeljen na investicijama. Tajlandski vizni program za dugoročne stanovnike ide sličnim putem, nudeći porezne poticaje za visoko plaćene radnike na daljinu koji se sele u Tajland na razdoblje do deset godina.
Krajnji cilj
Ne postoji jedinstvena, savršena formula za vizu za digitalne nomade. Program svake zemlje trebao bi biti određen time što može dobiti, i što može ponuditi zauzvrat.
Privlačna turistička odredišta već su dobro pozicionirana za pružanje savršenih uvjeta kratkoročnim posjetiteljima koji traže sunce i avanturu. Težeći postati tehnološki centri, s druge strane, mogu privući IT talente i digitalne poduzetnike da se upuste u lokalni ekosustav inovacija, a zemlje s visokom kvalitetom života i pristupačnim stanovanjem prirodna su opcija za trajno preseljenje. Vize za digitalne nomade mogu i trebaju iskoristiti te postojeće snage.
Svi bismo trebali imati na umu da krajnji cilj nije zadovoljavanje digitalnih nomada niti produbljivanje nejednakosti. Kada su dobro planirane i provedene, vize za digitalne nomade mogu iskoristiti normalizaciju rada na daljinu u korist lokalnih zajednica.
Napomena za naše čitatelje:
Portal Karlobag.eu pruža informacije o dnevnim događanjima i temama bitnim za našu zajednicu. Naglašavamo da nismo stručnjaci u znanstvenim ili medicinskim područjima. Sve objavljene informacije služe isključivo za informativne svrhe.
Molimo vas da informacije s našeg portala ne smatrate potpuno točnima i uvijek se savjetujte s vlastitim liječnikom ili stručnom osobom prije donošenja odluka temeljenih na tim informacijama.
Naš tim se trudi pružiti vam ažurne i relevantne informacije, a sve sadržaje objavljujemo s velikom predanošću.
Pozivamo vas da podijelite svoje priče iz Karlobaga s nama!
Vaše iskustvo i priče o ovom prekrasnom mjestu su dragocjene i željeli bismo ih čuti.
Slobodno nam ih šaljite na adresu karlobag@karlobag.eu.
Vaše priče će doprinijeti bogatoj kulturnoj baštini našeg Karlobaga.
Hvala vam što ćete s nama podijeliti svoje uspomene!