Ranije ove godine, tvrtka Neuralink umetnula je čip u mozak 29-godišnjeg Amerikanca Nolanda Arbaugha, koji je paraliziran od ramena nadolje. Taj čip omogućio je Arbaughu da pokreće pokazivač miša na zaslonu samo zamišljanjem njegova kretanja.

U svibnju 2023., istraživači iz SAD-a objavili su i novi neinvazivni način "dekodiranja" riječi koje osoba misli pomoću skeniranja mozga u kombinaciji s generativnom umjetnom inteligencijom. Sličan projekt bio je tema vijesti koje su govorile o "šeširu za čitanje misli".

Možemo li stvarno reći da neuralni implantati i generativna AI "čitaju misli"? Dolazi li vrijeme kada će računala moći izbacivati točne transkripte naših misli u stvarnom vremenu za svakoga tko ih želi čitati?

Takva tehnologija može imati neke prednosti, osobito za oglašivače koji traže nove izvore podataka za ciljanje kupaca, ali isto tako bi mogla uništiti posljednji bastion privatnosti: izolaciju naših vlastitih misli. Međutim, prije nego što započnemo s panikom, trebamo se zapitati: je li ono što neuralni implantati i generativna AI mogu učiniti zaista "čitanje misli"?

Mozak i um Koliko znamo, svjesno iskustvo proizlazi iz aktivnosti mozga. To znači da bi svako svjesno mentalno stanje trebalo imati ono što filozofi i kognitivni znanstvenici nazivaju "neuralnim korelatom": specifičnim uzorkom aktivacije živčanih stanica (neurona) u mozgu.

Dakle, za svako svjesno mentalno stanje u kojem se možete naći – bilo da razmišljate o Rimskom Carstvu ili zamišljate kretanje kursora – postoji odgovarajući uzorak aktivnosti u vašem mozgu.

Stoga, ako uređaj može pratiti stanja našeg mozga, trebao bi moći jednostavno čitati naše misli. Zar ne?

No, za ostvarenje stvarnog čitanja misli u stvarnom vremenu pomoću AI, potrebno je uspostaviti precizne korespondencije između određenih svjesnih mentalnih stanja i stanja mozga. A to možda nije moguće.

Točni poklapanja Za čitanje misli iz aktivnosti mozga potrebno je točno znati koja stanja mozga odgovaraju određenim mentalnim stanjima. To znači, na primjer, da je potrebno razlikovati stanja mozga koja odgovaraju gledanju crvene ruže od onih koja odgovaraju mirisanju crvene ruže, dodirivanju crvene ruže, zamišljanju crvene ruže ili razmišljanju o tome kako su crvene ruže omiljene cvijeće vaše majke.

Također je potrebno razlikovati sva ta stanja mozga od onih koja odgovaraju gledanju, mirisanju, dodirivanju, zamišljanju ili razmišljanju o nečem drugom, poput zrelog limuna. I tako dalje, za sve ostalo što možete percipirati, zamišljati ili o čemu možete razmišljati.

Reći da je to teško bilo bi blaga formulacija.

Uzmimo percepciju lica kao primjer. Svjesna percepcija lica uključuje razne vrste neuralne aktivnosti.

Ali veliki dio te aktivnosti čini se da se odnosi na procese koji dolaze prije ili nakon svjesne percepcije lica – stvari poput radnog pamćenja, selektivne pažnje, samopraćenja, planiranja zadataka i izvještavanja.

Odvajanje onih neuralnih procesa koji su isključivo i specifično odgovorni za svjesnu percepciju lica predstavlja herkulovski zadatak, i to je zadatak s kojim suvremena neuroznanost još nije ni blizu rješenja.

Čak i ako bi se taj zadatak ostvario, neuroznanstvenici bi još uvijek pronašli samo neuralne korelate određene vrste svjesnog iskustva: naime, opće iskustvo lica. Time ne bi pronašli neuralne korelate iskustava određenih lica.

Stoga, čak i da dođe do izvanrednih napredaka u neuroznanosti, potencijalni čitač misli i dalje ne bi nužno mogao reći iz skeniranja mozga vidite li Baracka Obamu, vašu majku ili lice koje ne prepoznajete.

To ne bi bilo previše impresivno, što se tiče čitanja misli.

A što je s umjetnom inteligencijom? Ali zar nedavni naslovi koji uključuju neuralne implantate i AI ne pokazuju da se neka mentalna stanja mogu čitati, poput zamišljanja pokreta kursora i unutarnjeg govora?

Ne nužno. Prvo uzmimo u obzir neuralne implantate.

Neuralni implantati obično su dizajnirani kako bi pomogli pacijentu u izvođenju određenog zadatka, na primjer, pomicanju kursora na zaslonu. Za to nije potrebno točno identificirati neuralne procese koji su povezani s namjerom pomicanja kursora. Dovoljno je približno odrediti neuralne procese koji obično prate te namjere, od kojih neki mogu biti temelj i za druge, srodne mentalne radnje poput planiranja zadataka, pamćenja i slično.

Stoga, iako je uspjeh neuralnih implantata svakako impresivan – i budući implantati vjerojatno će prikupljati detaljnije informacije o aktivnosti mozga – to ne pokazuje da su identificirana precizna jedan-na-jedan povezivanja između određenih mentalnih stanja i specifičnih stanja mozga. Također, to ne čini pravo čitanje misli vjerojatnijim.

Sada razmotrimo "dekodiranje" unutarnjeg govora sustavom koji se sastoji od neinvazivnog skeniranja mozga i generativne AI, kako je navedeno u ovoj studiji. Taj sustav bio je dizajniran za "dekodiranje" sadržaja kontinuiranih narativa iz skenova mozga, dok su sudionici slušali podcaste, recitirali priče u sebi ili gledali filmove. Sustav nije jako točan – ali činjenica da je bio bolji od slučajnog pogotka u predviđanju ovih mentalnih sadržaja ozbiljno je impresivna.

Zamislimo sada da sustav može s potpunom točnošću predvidjeti kontinuirane narative iz skenova mozga. Kao i neuralni implantat, sustav bi bio optimiziran samo za tu zadaću: ne bi bio učinkovit u praćenju bilo koje druge mentalne aktivnosti.

Koliko mentalne aktivnosti bi ovaj sustav mogao pratiti? To ovisi: koji dio našeg mentalnog života čini zamišljanje, percipiranje ili na neki drugi način razmišljanje o kontinuiranim, dobro oblikovanim narativima koji se mogu izraziti jednostavnim jezikom? Ne puno.

Naši mentalni životi su brzi, isprekidani, s više tokova istovremeno, uključujući percepcije u stvarnom vremenu, sjećanja, očekivanja i zamišljanja, sve odjednom. Teško je zamisliti kako bi transkript koji proizvede čak i najsavršeniji skener mozga, u kombinaciji s najpametnijom AI, mogao vjerno zabilježiti sve to.

Budućnost čitanja misli Posljednjih nekoliko godina, razvoj AI pokazao je tendenciju prevladavanja čini se nepremostivih prepreka. Stoga nije mudro u potpunosti isključiti mogućnost AI-potkrijepljenog čitanja misli.

No, s obzirom na složenost naših mentalnih života i koliko malo znamo o mozgu – neuroznanost je ipak još u povojima – sigurne predviđanja o čitanju misli potpomognutom AI treba uzeti s rezervom.

Original:
Sam Baron
Izvanredni profesor, Filozofija znanosti, Sveučilište u Melbourneu
Jenny Judge
Predavač filozofije uma i kognitivnih znanosti na Sveučilištu u Melbourneu