Pet očekivanih događaja na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. uključivat će muške i ženske utrke na 10 kilometara maratonskog plivanja, kao i 1.500 metara plivački dio triatlona.
Ovi događaji će se održati u rijeci Seini u središtu Pariza. Plivači, uključujući četvero Australaca, prolazit će pored poznatih znamenitosti kao što je Muzej d'Orsay dok plivaju kroz povijesno srce grada.

No, postavlja se pitanje hoće li to biti sigurno za plivače? Rijeke koje prolaze kroz velike gradove često su zagađene, bilo od oborinskih voda, kemijskog zagađenja ili izlijevanja otpadnih voda.
Dok maratonci prolaze pored Muzeja kanalizacije u Parizu, mogli bi se zapitati je li voda čista.

Više od 100 godina plivanje u Seini je bilo zabranjeno zbog zabrinutosti oko utjecaja vode na ljudsko zdravlje. Vlasti rade na čišćenju vode, ulažući 1,3 milijarde eura u poboljšanje kvalitete vode. Cilj je smanjiti bakterijsku kontaminaciju za 75% prije nego prvi plivač uđe u vodu. Ove mjere imaju utjecaj, ali nedavne obilne kiše uzrokuju skokove u razini bakterija.

Dok dužnosnici ostaju optimistični, postoji plan B u slučaju da Sena ne bude sigurna.

Zašto plivati u Seini?
Urbane rijeke imaju upitnu reputaciju, ali ovo nije prvi put da se rijeka Sena koristi za olimpijsko plivanje.
Na Olimpijskim igrama u Parizu 1900. godine, sedam plivačkih događaja održano je u rijeci. Tada su igre bile prve moderne Olimpijske igre gdje su žene mogle sudjelovati u nekim sportovima, ali plivanje nije bilo jedan od njih.

Australski plivač Frederick Lane morao je plivati pod zastavom Ujedinjenog Kraljevstva jer Australija tada još nije imala zastavu do Federacije sljedeće godine. Osvojio je dvije zlatne medalje. Jedna je bila za utrku na 200 metara slobodnim stilom, a druga za bizarnu utrku koja se više nikada nije održala: utrku s preprekama na 200 metara, gdje su plivači morali prelaziti preko stupova i čamaca.
Ove Olimpijske igre također su vidjele prvu i posljednju utrku pod vodom, koja je također bila u Seini.

Tada je voda Sene bila čišća jer je ljudski otpad imao stvarnu tržišnu vrijednost kao gnojivo, te nitko nije razmišljao o bacanju otpada u rijeke. Međutim, s vremenom su se razvili kanalizacijski sustavi i pojavila se druga gnojiva poput guana i mineralnih gnojiva.
Do početka 20. stoljeća većina gradskih otpadnih voda završavala je u Seini. Godine 1923. zabrana plivanja stupila je na snagu. Godinu dana kasnije, Pariz je po drugi put bio domaćin Olimpijskih igara, a plivači su se natjecali u bazenima dugim 50 metara.

Kako očistiti rijeku poput Sene?
Čišćenje Sene je izazov. Pariz je dom za 11 milijuna ljudi, s mnogo industrije. Urbane rijeke gotovo su uvijek zagađene otpadom iz okolnog grada.
Propuštanje i prelijevanje kanalizacijskih sustava glavni su izvor zagađenja. U mjestima poput Ujedinjenog Kraljevstva, izlijevanje kanalizacije u vodotoke postalo je veliki politički problem.

Kada otpadne vode dospiju u rijeke, one nose zagađivače i opasne količine mikroorganizama koji uzrokuju bolesti, poput Escherichie coli (poznate kao E. coli). Netretirana voda može sadržavati viruse, bakterije i protozoe koje uzrokuju bolesti.
U pripremama za Igre, vlasti su radile na poboljšanju kvalitete vode dovoljno da se neka olimpijska plivanja vrate u Seinu. Oborinske vode - često zagađene psećim izmetom ili preljevima kanalizacije - čiste se prije nego što se ispuste u rijeku.

Usprkos novcu i naporima, još uvijek postoje pitanja hoće li to biti dovoljno za jamčenje sigurnosti plivača. Razine bakterija dosegle su rizične razine većinu dana u lipnju zbog neuobičajeno jakih kiša, ali voda se poboljšala u srpnju.

Ovaj tjedan, francuska ministrica sporta Amélie Oudéa-Castéra plivala je nekoliko metara u Seini kako bi umirila zabrinutost.

Za razliku od toga, ostali olimpijski plivački događaji održat će se u novokonstruiranom bazenu dugom 50 metara, koji će imati vrlo dobru kvalitetu vode. Voda u bazenu filtrira se i tretira dezinficijensima poput klora ili broma. Redovito će se testirati kako bi se osigurala optimalna kvaliteta vode.

Na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020., triatlonci su morali plivati u zagađenoj Tokijskoj luci. Slične zabrinutosti oko bolesti pokazale su se neutemeljenima. Pravi izazov bila je velika vrućina.

Što je u igri?
Najvjerojatniji ishod ako se utrke održe kada su razine bakterija nesigurne bilo bi dobivanje gastrointestinalne infekcije.
Službenici imaju određenu kontrolu nad ovim. Kontaminacija je najgora nakon jakih kiša. Utrke bi se mogle odgoditi ako bude potrebno.

Mnogi plivači - osobito oni koji se natječu u otvorenim vodama - poznaju plivanje u vodi s određenom razinom zagađenja. Neki to vide kao rizik koji se isplati. Talijanski dvostruki svjetski prvak Gregorio Paltrinieri rekao je u siječnju:

"Čak i ako je voda prljava, radije bih plivao u električnoj atmosferi u središtu Pariza nego u anonimnom dijelu vode."

Organizatori Pariza 2024. prethodno su upozorili da nema plana B za utrke na 10 km maratona u Seini ako testiranje kvalitete vode bude neodgovarajuće. Ali to se sada promijenilo. Ako rijeka ne bude dovoljno čista, plivanje na otvorenom premjestit će se na mjesto za veslanje.

Olimpijski triatlon planiran je oko plivačke etape u Seini. Ali triatlonci su obaviješteni da bi plivačka etapa mogla biti preskočena ako voda bude nesigurna, što bi utrku pretvorilo u duatlon trčanja i biciklizma.

Kako se svjetska pozornost okreće prema Parizu, mnogi će zabrinuti dužnosnici iza kulisa nadati se da će njihov trud na čišćenju Sene uroditi plodom.

Original:
Ian A. Wright
Izvanredni profesor znanosti o okolišu, Sveučilište Western Sydney