Razmatranje utjecaja lijekova za ADHD na smanjenje rizika od prerane smrti: Uvidi iz nove studije provedene u Švedskoj

Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) značajno utječe na svakodnevno funkcioniranje i opće dobrobiti osoba koje su njime pogođene. Ovaj poremećaj manifestira se na različite načine, uključujući poteškoće s koncentracijom, impulsivnost i hiperaktivnost.

Dijagnoza ADHD-a, bilo u djetinjstvu ili u odrasloj dobi, često predstavlja prekretnicu u životu pogođenih osoba. Osigurava objašnjenje za niz izazova s kojima se suočavaju i otvara vrata mogućnostima za tretman, uključujući medicinsko liječenje.

Iako terapija lijekovima za ADHD može uzrokovati nuspojave, općenito poboljšava simptome kod oboljelih, što može značajno poboljšati kvalitetu njihova života.

Nedavno provedena studija otkrila je kako liječenje ADHD-a medicinskim preparatima smanjuje rizik od prerane smrti kod osoba oboljelih od ovog poremećaja. No, kako interpretirati ove nalaze?

Opsežna studija provedena u Švedskoj
Studija, objavljena ovog tjedna u JAMA (prestižnom časopisu Američkog medicinskog udruženja), bila je veliko kohortno istraživanje koje je obuhvatilo 148,578 osoba dijagnosticiranih s ADHD-om u Švedskoj, uključujući i odrasle i djecu.

U kohortnom istraživanju, skupina ljudi koji dijele zajedničku karakteristiku (u ovom slučaju dijagnozu ADHD-a) prati se tijekom vremena kako bi se utvrdilo koliko će ih razviti određeni zdravstveni ishod od interesa (u ovom slučaju ishod je bio smrt).

Za potrebe ove studije, istraživači su izračunali stopu smrtnosti tijekom dvogodišnjeg praćenja za one čiji je ADHD bio tretiran lijekovima (skupina od oko 84,000 osoba) u usporedbi s onima čiji ADHD nije bio tretiran lijekovima (oko 64,000 osoba). Zatim su utvrdili postoje li razlike između dvije grupe.

Što pokazuju rezultati?
Studija je pokazala da osobe koje su dijagnosticirane i liječene za ADHD imaju 19% niži rizik od smrti iz bilo kojeg uzroka tijekom dvije godine praćenja, u usporedbi s onima koji su dijagnosticirani, ali nisu liječeni.

Pri tumačenju ovog rezultata važno je, i zanimljivo, pogledati uzroke smrti. Autori su zasebno analizirali smrti zbog prirodnih uzroka (fizička medicinska stanja) i smrti zbog neprirodnih uzroka (na primjer, nenamjerne ozljede, samoubojstva ili slučajna trovanja).

Ključni nalaz je da, iako između dviju grupa nije bilo značajne razlike kada su u pitanju prirodni uzroci smrti, autori su otkrili značajnu razliku za smrti zbog neprirodnih uzroka.

Prethodna istraživanja sugerirala su kako je ADHD povezan s povećanim rizikom od prerane smrti iz neprirodnih uzroka, poput ozljeda i trovanja.

Povezano s tim, ranija istraživanja također su sugerirala da uzimanje lijekova za ADHD može smanjiti rizik od preranih smrti. Iako ovo nije prvo istraživanje koje sugerira ovu povezanost, autori napominju kako su prethodna istraživanja koja su se bavila ovom vezom dala mješovite rezultate i imala značajna ograničenja.

U ovom novom istraživanju, autori predlažu kako bi smanjenje smrti iz neprirodnih uzroka moglo biti zbog toga što lijekovi ublažavaju neke od simptoma ADHD-a odgovornih za loše ishode - na primjer, poboljšanje kontrole impulsa i donošenja odluka. Oni navode kako bi to moglo smanjiti fatalne nesreće.

Autori citiraju niz studija koje podupiru ovu hipotezu, uključujući istraživanja koja pokazuju kako lijekovi za ADHD mogu spriječiti pojavu poremećaja raspoloženja, anksioznosti i zlouporabe supstanci, te smanjiti rizik od nesreća i kriminaliteta. Sve to bi razumno moglo dovesti do smanjenja stope neprirodnih smrti.

Snage i ograničenja studije
Skandinavske zemlje imaju dobro održavane nacionalne registre koji prikupljaju informacije o različitim aspektima života građana, uključujući njihovo zdravlje. To omogućava istraživačima da provode izvrsne populacijske studije.

Uz svoj robustan dizajn studije i kvalitetne podatke, još jedna snaga ove studije je njezina veličina. Velik broj sudionika - gotovo 150,000 - daje nam povjerenje da rezultati nisu bili posljedica slučajnosti.

Istraživanje koje obuhvaća djecu i odrasle kao dodatna prednost
Činjenica da se ovo istraživanje bavilo i djecom i odraslima predstavlja još jednu prednost. Prethodna istraživanja o ADHD-u često su se primarno fokusirala na djecu.

Jedno od značajnih ograničenja ove studije, koje su autori priznali, jest njezin opservacijski karakter. Opservacijska istraživanja su ona gdje istraživači promatraju i analiziraju prirodno pojavljivanje fenomena bez intervencije u živote sudionika istraživanja (za razliku od randomiziranih kontroliranih pokusa).

Ograničenje svih opservacijskih istraživanja je problem konfuzije. To znači da ne možemo biti potpuno sigurni da razlike između dviju promatranih grupa nisu djelomično ili u potpunosti zbog nekog drugog faktora osim uzimanja lijekova.

Konkretno, moguće je da su faktori životnog stila ili druge terapije za ADHD poput psihološkog savjetovanja ili socijalne podrške mogli utjecati na stope smrtnosti u proučavanim grupama.

Još jedno moguće ograničenje je relativno kratko razdoblje praćenja. Pitanje što bi rezultati pokazali ako bi sudionici bili praćeni duže vrijeme je interesantno i moglo bi biti predmet budućih istraživanja.

Kakve su implikacije?
Unatoč nekim ograničenjima, ova studija doprinosi dokazima da dijagnoza i liječenje ADHD-a mogu znatno promijeniti živote ljudi. Osim što ublažava simptome poremećaja, ova studija podržava ideju da lijekovi za ADHD smanjuju rizik od prerane smrti.

Konačno, to ističe važnost ranog dijagnosticiranja ADHD-a kako bi se mogao pružiti odgovarajući tretman. Također doprinosi skupu dokaza koji ukazuje na potrebu za poboljšanjem pristupa mentalnozdravstvenoj skrbi i široj podršci.