Ukrajina se trenutno suočava s razinom egzistencijalne prijetnje usporedivom jedino s onom neposredno nakon potpunog ruske invazije u veljači 2022. godine. No za razliku od tog razdoblja, poboljšanja su malo vjerojatna - barem ne u skorije vrijeme.

Stanje na bojišnici znatno se pogoršalo, kako ističe ukrajinski vrhovni zapovjednik Oleksandr Syrsky. Sama mogućnost ukrajinskog poraza sada se javno raspravlja, a o tome govore i osobe poput bivšeg zapovjednika združenih britanskih snaga, generala Sir Richarda Barronsa.

Barrons je 13. travnja za BBC izjavio da bi Ukrajina mogla izgubiti rat 2024. godine "jer Ukrajina možda više neće vjerovati da može pobijediti... I kada dođe do te točke, zašto bi ljudi htjeli nastaviti borbu i umirati, samo da brane neobranjivo?"

Ovo bi mogao biti njegov način da potakne zapad da brže pruži vojnu pomoć Ukrajini. Ipak, činjenica da glavni tajnik NATO-a, Jens Stoltenberg, javno prihvaća da će Ukrajina kako bi završila rat morati pregovarati s Rusijom i odlučiti "koje su kompromise spremni učiniti" jasno ukazuje na to da stvari ne idu dobro za Ukrajinu.

Među razlozima za sve izraženiji porazni narativ, prvi je pogoršanje situacije na fronti gdje Ukrajini nedostaje ljudstva, opreme i streljiva da zadrži liniju obrane protiv Rusije. To se neće promijeniti skoro. Novi ukrajinski zakon o mobilizaciji tek je odobren. Trebat će vremena za obuku, raspoređivanje i integraciju novih vojnika na fronti.

Istovremeno, rusko gospodarstvo pokazalo se otpornim na zapadne sankcije i zabilježilo rast potaknut ratom. Osim isporuka iz Irana i Sjeverne Koreje, Kina je Rusiji dostavila tehnologiju dvostruke namjene, uključujući elektroničke komponente i alate za proizvodnju oružja.

Moskva je također uspjela proizvesti mnogo vlastite opreme i streljiva. Veći dio te proizvodnje odvija se u postrojenjima izvan dosega ukrajinskog naoružanja.

Nije to reći da je sve u redu s ruskom logistikom opskrbe, ali ona je superiornija u odnosu na ono što Ukrajina sama može postići bez zapadne podrške.

Promjena ravnoteže sposobnosti za održavanje ratnih napora, koja sada sve više ide u korist Rusije, omogućila je Kremlju da usvoji strategiju istrošenja ukrajinskih obrana duž dugih linija fronte, posebice u Donbasu na istoku, gdje je ruski pritisak bio primijenjen u posljednjim mjesecima.

Karta Instituta za proučavanje rata (ISW) pokazuje stanje sukoba u Ukrajini 16. travnja. Velika koncentracija ruskih trupa trenutno je preko granice od Harkiva. Drugi po veličini grad Ukrajine bio je izložen pojačanim ruskim napadima posljednjih tjedana, što je dovelo do obveznih evakuacija iz tri okruga u regiji.

Otprilike 100,000 do 120,000 ruskih vojnika ne bi bilo dovoljno za još jednu uspješnu prekograničnu rusku ofenzivu, ali dovoljno je da zadrže veliki broj ukrajinskih snaga koje stoga ne mogu biti upotrijebljene na drugim potencijalno ranjivijim područjima fronte.

Osim iznenadnog kolapsa značajnog dijela ukrajinskih obrambenih linija, masovan ruski napredak nije vjerojatan u doglednoj budućnosti. No, dio onoga što Rusija trenutno pokušava s opsežnim pritiscima na ukrajinske obrane je ispitivanje slabosti za iskorištavanje u većoj ofenzivi kasnije u proljeće ili rano ljeto.

U tom kontekstu važno je zapamtiti proglašene ciljeve Rusije, posebno teritorijalne zahtjeve Kremlja na sve četiri regije koje je Moskva anektirala u rujnu 2022. Nema naznaka da su se ti ciljevi promijenili, a trenutne operacije Rusije na bojištu usklađene su s tim.

Zauzimanje preostalog dijela regije Doneck bio bi prvi korak i osnova za daljnje dobitke u regiji Zaporižje na jugu Ukrajine i regiji Herson u središtu, posebice ponovno osvajanje grada Hersona, koji je Ukrajina oslobodila krajem jeseni 2022.

Povlačenje Ukrajine na bolje obranjive položaje dalje od trenutne linije fronte u Donbasu omogućilo bi Rusiji lakše ostvarenje cilja – osvajanje cijelog Donbasa – ali bi uskratilo Kremlju uspjeh u Zaporožju i Hersonu. Također bi frustriralo bilo kakve ruske nade o zauzimanju ostatka ukrajinske obale Crnog mora sve do Odesse. Međutim, uspjeh ove ukrajinske strategije znatno će ovisiti o vrsti i brzini zapadne podrške koja će biti pružena.

Pomoć je potrebna – odmah Najoptimističniji ishod je da saveznici Kijeva na Zapadu brzo povećaju vojnu podršku Ukrajini. To mora uključivati streljivo, sustave protuzračne obrane, oklopna vozila i dronove. Istovremeno, zapadna obrambena industrijska baza, posebno u Europi, treba preći na sličan ratni režim kao u Rusiji.

Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky govori za govornicom ispred ukrajinske zastave, travanj 2024. „Moja zemlja vas treba“: ukrajinski predsjednik, Volodymyr Zelensky, moli za dodatnu vojnu pomoć sa Zapada. EPA-EFE/Piotr Nowak Na toj osnovi, situacija duž linija fronte mogla bi se stabilizirati i bilo kakvi ofenzivni potezi koje Rusija sada planira ne bi donijeli mnogo novog teritorija. Ovaj najoptimističniji ishod predstavljao bi blago poboljšanje situacije za Ukrajinu – išta više od toga trenutno je malo vjerojatno.

Najgori scenarij bio bi kolaps dijelova fronte koji bi omogućio daljnje ruske dobitke. Iako to trenutno nije nužno vjerojatno, ako bi se dogodilo, također bi bio veliki problem za moral u Ukrajini.

To bi ohrabrilo sumnjičavce na Zapadu da pritisnu Ukrajinu na pregovore u trenutku kada bi bila oslabljena, iako je gotovo tri četvrtine Ukrajinaca otvoreno za ideju pregovora. Dakle, najgori ishod nije Moskva koja zauzima Kijev, već vojni poraz Ukrajine koji se ne bi tako nazivao.

Velika ruska ofenziva ljeti, ako bude uspješna, prisilila bi Kijev na loš kompromis. Osim poraza za Ukrajinu, to bi također značilo i poniženje Zapada te vjerojatno potpuno raspadanje dosad relativno ujedinjene fronte podrške Kijevu, čime bi se dodatno osnažio Kremlj. U takvom scenariju, bilo koji kompromisi koje Rusija nametne Ukrajini na temelju pobjeda na bojištu vjerojatno bi bili tek koraci u Putinovoj neumornoj potrazi za obnovom ruskog carstva njegovih sovjetskih snova.

Original:
Stefan Wolff
Profesor međunarodne sigurnosti na Sveučilištu u Birminghamu
Tetyana Malyarenko
Profesor međunarodnih odnosa, Jean Monnet Profesor europske sigurnosti, Pravna akademija Nacionalnog sveučilišta Odesa